< Salmos 69 >

1 Sálvame, oh ʼElohim, porque las aguas amenazan mi vida.
Pomozi mi, Bože, jer doðe voda do duše.
2 Estoy hundido en lodo profundo, Y no hay donde asentar pie. Entré en aguas profundas, Y un diluvio me inunda.
Propadam u dubokom glibu, gdje nema dna; tonem vodi u dubine, i vali me zatrpavaju.
3 Estoy cansado de llamar. Mi garganta enronqueció. Mis ojos desfallecen mientras espero a mi ʼElohim.
Iznemogoh vièuæi, promuèe mi grlo, pobijelješe mi oèi pogledajuæi Boga.
4 Aumentaron más que los cabellos de mi cabeza los que me odian sin causa. Son fuertes los que quieren destruirme. Se declararon enemigos míos sin causa. Y tengo que pagar lo que no robé.
Onijeh koji mrze na me ni za što ima više nego kose na glavi mojoj; osiliše koji hoæe da me pogube, lažljivi neprijatelji moji. Što nijesam otimao, valja da vratim.
5 Oh ʼElohim, Tú conoces mi insensatez. Mis pecados no te son ocultos.
Bože! ti znaš je li u meni bezumlje, i krivice moje nijesu sakrivene od tebe.
6 No sean avergonzados por mi causa los que en Ti esperan, Oh ʼAdonay Yavé de las huestes. No sean avergonzados por mi causa los que te buscan, Oh ʼAdonay Yavé de las huestes. Que los que te buscan no sean deshonrados por mí, Oh ʼElohim de Israel.
Nemoj da se postide u meni koji se uzdaju u tebe, Gospode, Gospode nad vojskama! Nemoj da se posrame u meni koji traže tebe, Bože Izrailjev!
7 Porque por tu causa he sufrido afrenta. Vergüenza cubrió mi semblante.
Jer tebe radi podnosim rug, i sramota popade lice moje.
8 Me volví extraño para mis hermanos, Y extranjero para los hijos de mi madre.
Tuðin postadoh braæi svojoj, i neznan sinovima matere svoje.
9 Porque el celo de tu Casa me consume, Y las ofensas de los que te reprochan Cayeron sobre mí.
Jer revnost za kuæu tvoju jede me i ruženja onijeh koji tebe ruže padaju na me.
10 Me afligí a mí mismo con ayuno. Y esto fue mi afrenta.
Plaèem, postim se dušom svojom, i to mi se prima za zlo;
11 Usé tela áspera como ropa, Y fui para ellos un refrán.
Mjesto haljine oblaèim vreæu, i bivam im prièa.
12 Los que se sientan en la puerta murmuran contra mí, Y soy el canto de los borrachos.
O meni se razgovaraju sjedeæi na vratima, pijuæi vino pjevaju me.
13 Pero yo elevo mi oración a Ti, oh Yavé, en el tiempo aceptable. Oh ʼElohim, por la grandeza de tu misericordia, Respóndeme con la verdad de tu salvación.
A ja se molim tebi, Gospode; vrijeme je da se smiluješ, Bože; po velikoj milosti svojoj usliši me, jer je istinito spasenje tvoje.
14 Sácame del lodo, Y no dejes que me hunda. Que yo sea librado de los que me aborrecen Y de las aguas profundas.
Izvadi me iz gliba, da ne propadnem; da se izbavim od nenavidnika i iz duboke vode;
15 Que no me ahogue el diluvio de agua, Ni me sorba el abismo, Ni la fosa cierre sobre mí su boca.
Da me ne uzme voda na maticu, da me ne proždre puèina, i da ne sklopi jama nada mnom ždrijela svojega.
16 Respóndeme, oh Yavé, Porque tu misericordia es buena. Vuélvete a mí conforme a la grandeza de tu misericordia.
Usliši me, Gospode, jer je blagost tvoja milosrdna, po velikoj dobroti svojoj pogledaj me.
17 No escondas tu rostro de tu esclavo, Porque estoy en angustia. Respóndeme prontamente.
Nemoj odvratiti lica svojega od sluge svojega; jer me je tuga; pohitaj, usliši me.
18 Acércate a mi vida y redímela. Rescátame a causa de mis enemigos.
Približi se duši mojoj, izbavi je; nasuprot neprijateljima mojim izbavi me.
19 Tú conoces mi afrenta, mi vergüenza y mi oprobio. Delante de Ti están todos mis adversarios.
Ti znaš pod kakvim sam rugom, stidom i sramotom; pred tobom su svi neprijatelji moji.
20 La afrenta quebrantó mi corazón, Y estoy enfermo. Busqué compasión, y no hubo, Y consoladores, pero ninguno hallé.
Sramota satr srce moje, iznemogoh; èekam hoæe li se kome sažaliti, ali nema nikoga; hoæe li me ko potješiti, ali ne nalazim.
21 Me dieron además hiel como alimento, Y en mi sed me dieron a beber vinagre.
Daju mi žuè da jedem, i u žeði mojoj poje me octom.
22 Vuélvase su mesa delante de ellos una trampa. Y cuando ellos estén seguros en paz, Se convierta en trampa para ellos.
Trpeza njihova neka im bude mreža i zamka, to neka im bude plata.
23 Sean oscurecidos sus ojos para que no vean, Y que sus cinturas tiemblen continuamente.
Neka im potamne oèi njihove, da ne vide, i njihove bedre raslabi zasvagda.
24 Derrama tu indignación sobre ellos, Y alcánzalos con tu ardiente furor.
Izlij na njih jarost svoju, i plamen gnjeva tvojega neka ih obuzme!
25 Sea su campamento desolado, Que nadie viva en sus tiendas.
Stan njihov neka opusti, i u njihovijem šatorima neka ne bude nikoga da živi.
26 Porque persiguen al que Tú mismo mataste, Y comentan el dolor de los que Tú heriste.
Jer koga si ti porazio, oni gone, i umnožavaju jade onima koje si ti ranio.
27 Añade iniquidad a su iniquidad, Y no entren ellos en tu justicia.
Meæi na njih krivicu za krivicom, da ne doðu do pravde tvoje.
28 Sean borrados del rollo de la vida, Y no sean inscritos con los justos.
Neka se izbrišu iz knjige živijeh, i s pravednicima nek ne budu zapisani.
29 Pero yo estoy afligido y adolorido. Que tu salvación me ponga en alto, oh ʼElohim.
A ja sam ništ i bolan; pomoæ tvoja, Bože, nek me zakloni.
30 Yo alabaré el Nombre de ʼElohim con canto, Y lo exaltaré con acción de gracias.
Slaviæu ime Božije u pjesmi, velièaæu ga u hvali.
31 Y agradará a Yavé más que el sacrificio de un buey, O un novillo con cuernos y pezuñas.
To je Bogu milije od vola, od teleta s rogovima i s papcima.
32 Lo ven los humildes y se alegran. Ustedes, los que buscan a ʼElohim, Que reviva su corazón.
Vidjeæe ništi i radovaæe se. Koji tražite Boga, oživjeæe srce vaše.
33 Porque Yavé oye a los menesterosos, Y no desprecia a sus prisioneros.
Jer Bog èuje uboge, i sužanja svojih ne ogluša se.
34 ¡Alábenlo los cielos y la tierra, Los mares, y todo lo que se mueve en ellos!
Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima mièe!
35 Porque ʼElohim salvará a Sion, Y edificará las ciudades de Judá Para que vivan allí y las posean.
Jer æe Bog spasti Sion, sazidaæe gradove Judine; i ljudi æe se ondje naseliti i naslijediæe ga.
36 Los descendientes de tus esclavos la heredan, Y los que aman tu Nombre habitarán en ella.
I natražje æe se sluga njegovijeh utvrditi u njemu, i koji ljube ime njegovo nastavaæe na njemu.

< Salmos 69 >