Mateju 20
1 Jer je carstvo nebesko kao èovjek domaæin koji ujutru rano iziðe da najima poslenike u vinograd svoj.
Kipfumu ki Diyilu kidedikini banga: —Pfumu yi ndima yitotuka mu nsuka-nsuka mu sonika bisadi bilenda sala mu ndimꞌandi yi vinu.
2 I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.
Wuwizana yawu mu denali kimosi mu lumbu kimosi ayi wuba fidisa ku ndimꞌandi yi vinu.
3 I izišavši u treæi sahat, vidje druge gdje stoje na èaršiji besposleni,
Wutotuka diaka mu thangu yi vua yi nsuka; wumona batu bankaka, bakambulu mu kisalu, buna batelimini va zandu.
4 I njima reèe: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daæu vam.
Wuba kamba: “Beno mamveno, yendanu lusala mu ndimꞌama yi vinu ayi mandi lufuta mfutu wufuana. Bawu mamvawu bayenda.”
5 I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, uèini tako.
Wutotuka diaka va midi bosi mu thangu yintatu yi masika. Bo buawu kavanga.
6 I u jedanaesti sahat izišavši naðe druge gdje stoje besposleni, i reèe im: što stojite ovdje vas dan besposleni?
Mu thangu yintanu, mu masika, wutotuka ayi wumona diaka bankaka buna batelimini vana ayi wuba yuvula: “Bila mbi lutelimini vava lumbu kimvimba mu kambu sala kadi kima?”
7 Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reèe im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primiæete.
Bavutula: “Bila kadi mutu kasi tusonika ko mu kisalu!” Wubakamba: “Beno mamveno, yendanu sadi ku ndimꞌama.”
8 A kad bi uveèe, reèe gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu poèevši od pošljednjijeh do prvijeh.
Va masika pfumu yi ndima wukamba kapita kiandi: “Tela bisadi ayi wuba futa vayi tonina kuidi bobo baba batsuka mu sonama bosi wumanisina kuidi bobo baba batheti.”
9 I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.
Batu bobo basonama thangu yi ntanu yi masika batambula denali kimosi-kimosi mu kadika mutu.
10 A kad doðoše prvi, mišljahu da æe više primiti: i primiše i oni po groš.
Bosi batu bobo baba batheti mu sonama bu bayiza, babanzila ti bawu banluta vayi denali kimosi-kimosi kadika mutu kafutu,
11 I primivši vikahu na gospodara
Buna batambula kiawu, bafuemina pfumu yi ndima
12 Govoreæi: ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednaèi ih s nama koji smo se èitav dan muèili i gorjeli.
ayi bankamba: “Batu bobo sonikiningi kunzimunina, thangu yimosi kaka basadidi. Vayi wuba futidi phila yimosi ayi beto tusedi kisalu kingolo ayi ku tsi muini wungolo mu lumbu kimvimba.”
13 A on odgovarajuæi reèe jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne èinim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
Pfumu yi ndima wuvutula kuidi kisadi kimosi mu bawu: “A nkundi ama, ndisi kuvangila mbimbi ko! Tuisi wizananga yaku mu denali kimosi ko e?
14 Uzmi svoje pa idi; a ja hoæu i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.
Bonga mfutu aku ayi yenda kuaku. Minu thidi vana kuidi mutu wowo wutsuka phila yimosi banga ngeyo.
15 Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu èiniti šta hoæu? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
A buevi ndisi ko minsua mu vanga dioso thidi mu zimbongo ziama e? Voti kikhenene weka mona bu ndidi mutu wumboti.”
16 Tako æe biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.
Buawu bobo buela bela batu batsuka batu batheti ayi batu batheti batu batsuka.
17 I pošavši Isus u Jerusalim uze nasamo dvanaest uèenika na putu, i reèe im:
Yesu bu kaba nkuenda ku Yelusalemi; wubonga mu nzila kumi minlonguki miandi miodi va lutengo, wuba kamba:
18 Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij biæe predan glavarima sveštenièkijem i književnicima; i osudiæe ga na smrt;
—Lutala, tulembo yendi ku Yelusalemi, vayi kuna Muana Mutu kela yekodolo mu mioko mi bapfumu banganga Nzambi ayi kuidi Minlongi mi Mina. Bela kunzengila nkanu wu lufua
19 I predaæe ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treæi dan ustaæe.
ayi bela kunyekula mu mioko mi bapakanu muingi bansekinina, bambeta bikoti ayi bambanda va dikulusi. Bosi mu lumbu kintatu niandi wela fuluka.
20 Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevijeh sa svojijem sinovima klanjajuæi mu se i moleæi ga za nešto.
Buna ngudi yi bana ba Zebede wuyiza kuidi Yesu va kimosi ayi bana bandi; wumfukimina ayi wunlomba diambu dimosi.
21 A on joj reèe: šta hoæeš? Reèe mu: zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.
Yesu wuyuvula: —A mbi tidi e? Niandi wuvutula: —Bika bana bama baba babuadi bababakala bavuanda wumosi ku lubakala luaku ayi wumosi ku lumoso luaku mu Kipfumu kiaku.
22 A Isus odgovarajuæi reèe: ne znate šta ištete; možete li piti èašu koju æu ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: možemo.
Yesu wuba kamba: —Beno lusi zaba ko momo lunlomba. Buna beno lulenda nua mbungu yoyi ndiela nua? Bamvutudila: —Nyinga, tulenda kueto bu vanga!
23 I reèe im: èašu dakle moju ispiæete, i krstiæete se krštenjem kojijem se ja krstim; ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.
Yesu wuba kamba: —Bukiedika luela nua mbungu ama vayi mu diambu di vuanda va lubakala luama voti ku lumoso luama, diodi disi ko mu minsua miama bila bibuangu beni bidi mu diambu di batu bobo Dise diama kakubikila biawu.
24 I kad èuše ostalijeh deset uèenika, rasrdiše se na ta dva brata.
Thangu kumi di minlonguki minkaka miwa bobo, mifuemina bakhomba zina buadi.
25 A Isus dozvavši ih reèe: znajte da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.
Yesu wuba tumisa bawu boso, wuba kamba: —Luzebi ti bapfumu ba Bapakanu zieti kuba yadila mu kingolo ayi batu bawu banneni beti kuba monisanga lulendo luawu.
26 Ali meðu vama da ne bude tako; nego koji hoæe da bude veæi meðu vama, da vam služi.
Vayi buawu ko bulenda bela kuidi beno. Vayi woso mutu tidi ba wunneni mu beno bika kaba kisadi kieno.
27 I koji hoæe meðu vama da bude prvi, da vam bude sluga.
Woso tidi ba wutheti buna bika kaba mvika weno.
28 Kao što ni sin èovjeèij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.
Bila Muana Mutu kasia kuiza ko muingi bansadila vayi wuyiza mu diambu di sadila batu ayi mu diambu di vana luzingu luandi mu diambu di kula batu bawombo.
29 I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.
Bu babika Yeliko, nkangu wu batu bawombo balandakana Yesu.
30 I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta, i èuvši da Isus prolazi povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
Baphofo buadi bavuanda mu yenda nzila, bu ziwa ti Yesu wulembo vioki buna zieka nyamikina: —Pfumu! Muana Davidi, wutumoni kiadi e!
31 A narod prijeæaše im da uæute; a oni još veæma povikaše govoreæi: pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
Nkangu wu batu wuba temina muingi zibika biyoko vayi ziluta buela yamikina ngolo: —Pfumu! Muana Davidi, wutumona kiadi e!
32 I ustavivši se Isus dozva ih, i reèe: šta hoæete da vam uèinim?
Yesu wutelama; wuba tela ayi wuba yuvula: —A mbi lutidi ndiluvangila e?
33 Rekoše mu: Gospode, da se otvore oèi naše.
Zimvutudila: —Pfumu! Tutidi meso meto mazibuka!
34 I smilova se Isus, i dohvati se oèiju njihovijeh, i odmah progledaše oèi njihove, i otidoše za njim.
Yesu wuba mona kiadi, wusimba meso mawu. Muna ntangu beni yina kaka zitona mona ayi zinlandakana.
