Luki 5
1 Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju rijeè Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga,
Chiengʼ moro achiel, ka Yesu nochungo but nam mar Genesaret, kendo ji kochokore molwore ka giwinjo wach Nyasaye.
2 I vidje dvije laðe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže:
Noneno yiedhi ariyo e dho wath, mane owe kanyo gi jolupo mane luoko tondegi.
3 I uljeze u jednu od laði koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši uèaše narod iz laðe.
Nodonjo ei achiel kuom yiedhigo, mane mar Simon, mi nokwaye mondo osiane yie matin oa e dho wath. Eka nobedo piny kendo puonjo ji ka enie yie.
4 A kad presta govoriti, reèe Simonu: hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.
Kane osetieko wuoyo, nowachone Simon niya, “Kiew yie odhi e chuny pi kama tut, mondo uchik tondeu omak rech.”
5 I odgovarajuæi Simon reèe mu: uèitelju! svu noæ smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj rijeèi baciæu mrežu.
Simon nodwoke niya, “Ruoth, wasetiyo matek otieno duto to ok wasemako gimoro. To nikech iwacho kamano, abiro chiko tonde.”
6 I uèinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe.
Kane gisetimo kamano, negimako rech mangʼeny makoro tonde ne chako yiech.
7 I namagoše na društvo koje bješe na drugoj laði da doðu da im pomognu; i doðoše, i napuniše obje laðe tako da se gotovo potope.
Kuom mano, ne gigwelo jowetegi mane ni e yie machielo mondo obi okonygi, to kane gibiro to negipongʼo yiedhi ariyogo ma gichako nimo.
8 A kad vidje Simon Petar, pripade ka koljenima Isusovijem govoreæi: iziði od mene, Gospode! ja sam èovjek griješan.
Kane Simon Petro oneno mani, nopodho e tiend Yesu, mowacho niya, “Dhiyo ia ira Ruoth, an ngʼat ma jaricho!”
9 Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
Nimar en kaachiel gi joma ne en-go duto nowuoro nikech rech mane gimako.
10 A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reèe Isus Simonu: ne boj se; otsele æeš ljude loviti.
Kamano, Jakobo gi Johana ma yawuot Zebedi mane jotiyo gi Simon bende nowuoro. Eka Yesu nowachone Simon niya, “Kik iluor; chakre tinendeni ibiro bedo jaywa ji.”
11 I izvukavši obje laðe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.
Kuom mano negiketo yiedhigi oko e dho wath, negiweyo gik moko duto kendo ne giluwe.
12 I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, èovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade nièice moleæi mu se i govoreæi: Gospode! ako hoæeš možeš me oèistiti.
Kane Yesu ne nitie e achiel kuom mier, ngʼat moro ma dhoho omako dende duto nobiro ire, kane oneno Yesu, nopodho piny ka okulore e lowo kendo nosaye niya, “Ruoth, kiyie, to inyalo pwodha.”
13 I pruživši ruku dohvati ga se, i reèe: hoæu, oèisti se. I odmah guba spade s njega.
Yesu norieyo bade momulo ngʼatno. Nowachone niya, “Ayie. Pwodhri!” Gikanyono dhoho noa kuome.
14 I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za oèišæenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.
Eka Yesu nochike niya, “Kik inyis ngʼato wachni to dhiyo, mondo inyisri ne jadolo kendo ichiw misengini ma Musa nochiko nikech pwodhruokni, mondo obed ranyisi ne gin.”
15 Ali se glas o njemu još veæma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.
To kata kamano humbe nomedo landore moloyo, momiyo oganda mag ji nobiro winje kendo mondo ochang tuochegi.
16 A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu.
To Yesu ne thoro dhiyo kuonde thim ma enie kende mondo olem.
17 I jedan dan uèaše on, i ondje sjeðahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih.
Chiengʼ moro kane opuonjo, jo-Farisai gi jopuonj chik, mane oa e mier duto mag Galili gi Judea kod Jerusalem, nobedo kanyono, to teko mar Ruoth ne ni kode mondo ochang jotuo.
18 I gle, ljudi donesoše na odru èovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu preda nj;
Jomoko nobiro kotingʼo ja-athany e par kendo negitemo mondo gitere ei ot mondo gikele e nyim Yesu.
19 I ne našavši kuda æe ga unijeti od naroda, popeše se na kuæu i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa.
To kane ok ginyal yudo yo mar timo kamano nikech oganda mane ni kode, negiidho ewi tado kendo powo wi tado, eka negilore gi par e dier oganda e nyim Yesu.
20 I vidjevši vjeru njihovu reèe mu: èovjeèe! opraštaju ti se grijesi tvoji.
Kane Yesu oneno yie ma jogo ne nigo, nowacho niya, “Osiepa, richoni oweni.”
21 I poèeše pomišljati književnici i fariseji govoreæi: ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
Jo-Farisai gi jopuonj Chik nochako paro kendgi giwegi niya, “Mae to en ngʼa ma yanyo Nyasaye? Ere ngʼat manyalo weyone ngʼato richone makmana Nyasaye kende?”
22 A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajuæi reèe im: šta mislite u srcima svojijem?
Yesu nongʼeyo gima negiparo kendo nopenjogi niya, “Angʼo momiyo uparo gigi e chunyu?
23 Šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reæi: ustani i hodi?
Ere mayot wacho kuom weche ariyogi, ‘Richoni oweni,’ koso wacho ni, ‘Aa malo mondo iwuothi’?
24 Nego da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome: ) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kuæi svojoj.
To mondo ungʼe ni Wuod Dhano nigi teko e piny mar weyo richo.” Yesu nowachone ja-athanyno niya, “Awachoni ni aa malo, kaw pieni mondo idhi dala.”
25 I odmah ustade pred njima, i uze na èemu ležaše, i otide kuæi svojoj hvaleæi Boga.
Gikanyono nochungo ka ji duto nene modhiyo dala kopako Nyasaye.
26 I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: èuda se nagledasmo danas!
Ji duto nowuoro kendo negichiwo pak ni Nyasaye. Negiwuoro ahinya kendo negiwacho niya, “Waseneno gik malich kawuono.”
27 I potom iziðe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom.
Bangʼ mano, Yesu nowuok odhi oko kendo noneno jasol osuru ma nyinge Lawi kobet e od jasol osuru. Yesu nowachone niya, “Luwa.”
28 I ostavivši sve, ustade i poðe za njim.
To Lawi noa malo, moweyo gik moko duto kendo noluwe.
29 I zgotovi mu Levije kod kuæe svoje veliku èast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeðahu s njim za trpezom.
Eka Lawi noloso nyasi maduongʼ mar rwako Yesu e ode, oganda maduongʼ mar josol osuru kaachiel gi ji mamoko nobiro ne chiemo kodgi.
30 I vikahu na njega književnici i fariseji govoreæi uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jedete i pijete?
To jo-Farisai gi jopuonj chik margi ne ngʼur ni jopuonjrene niya, “Angʼo momiyo uchiemo kendo metho gi josol osuru kod joricho?”
31 I odgovarajuæi Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
Yesu nodwokogi niya, “Joma ngima ok ema dwar jathieth makmana joma tuo.
32 Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.
Ok ne abiro mondo aluong joma kare, to nabiro mondo aluong joricho mondo gilokre giwe richo.”
33 A oni mu rekoše: zašto uèenici Jovanovi poste èesto i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju?
Negiwachone niya, “Jopuonjre Johana ne thoro tweyo chiemo kendo lamo, to bende jopuonjre mag jo-Farisai timo kamano, to jopuonjreni dhiyo mana nyime gi chiemo kendo metho.”
34 A on im reèe: možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima?
To Yesu nodwokogi niya, “Bende inyalo miyo wend wuon kisera otwe chiemo ka pod en kodgi?
35 Nego æe doæi dani kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti u one dane.
To ndalo biro ma wuon kisera nogol e kindgi, e ndalogo ginitwe chiemo.”
36 Kaza im pak i prièu: niko ne meæe zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inaèe æe i novu razdrijeti, i staroj ne lièi što je od novoga.
Eka nogoyonegi ngero machalo kama: “Onge ngʼama nyalo yiecho dir law manyien mondo obawgo mano moti. Ka otimo kamano, to obiro bedo ni oyiecho law manyien, kendo dir law manyien mobawgo law moti ok bi winjore gi moti.
37 I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inaèe prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;
Bende onge ngʼama olo divai manyien e piende moti mag tingʼo divai. Ka otimo kamano, divai manyien nyalo yiecho piend divaino mi divai pukre kendo piend divai biro kethore.
38 Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje æe se saèuvati.
Ooyo, divai manyien nyaka ol mana e piende mag tingʼo divai manyien.
39 I niko pivši staro neæe odmah novoga; jer veli: staro je bolje.
To onge ngʼama bangʼ madho divai machon dwaro divai manyien, nimar giwacho ni, ‘Divai machon ber moloyo.’”
