Job 21
1 Job progovori i reče:
A Jov odgovori i reèe:
2 “Slušajte, slušajte dobro što ću reći, utjehu mi takvu barem udijelite.
Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.
3 Otrpite da riječ jednu ja izrečem, kad završim, tad se rugajte slobodno.
Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.
4 Zar protiv čovjeka dižem ja optužbu? Kako da strpljenje onda ne izgubim?
Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
5 Pogledajte na me: užas će vas spopast', rukom ćete svoja zakloniti usta;
Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
6 pomislim li na to, prestravim se i sam i čitavim svojim tad protrnem tijelom.
Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
7 Zašto na životu ostaju zlikovci i, što su stariji, moćniji bivaju?
Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
8 Potomstvo njihovo s njima napreduje a izdanci im se množe pred očima.
Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.
9 Strah nikakav kuće njihove ne mori i šiba ih Božja ostavlja na miru.
Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
10 Njihovi bikovi plode pouzdano, krave im se tele i ne jalove se.
Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
11 K'o jagnjad djeca im slobodno skakuću, veselo igraju njihovi sinovi.
Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
12 Oni pjevaju uz harfe i bubnjeve i vesele se uz zvukove svirale.
Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
Provode u dobru dane svoje, i zaèas slaze u grob. (Sheol h7585)
14 A govorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!
A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.
15 TÓa tko je Svesilni da njemu služimo i kakva nam korist da ga zazivamo?'
Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
16 Zar svoju sreću u ruci ne imahu, makar do Njega ne drže ništa oni?
Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.
17 Zar se luč opakog kada ugasila? Zar se na njega oborila nesreća? Zar mu u gnjevu svom On skroji sudbinu?
Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
18 Zar je kao slama na vjetru postao, kao pljeva koju vihor svud raznosi?
Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
19 Hoće l' ga kaznit' Bog u njegovoj djeci? Ne, njega nek' kazni da sam to osjeti!
Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?
20 Vlastitim očima nek' rasap svoj vidi, neka se napije srdžbe Svesilnoga!
Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?
21 TÓa što poslije smrti on za dom svoj mari kad će se presjeć' niz njegovih mjeseci?
Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
22 Ali tko će Boga učiti mudrosti, njega koji sudi najvišim bićima?
Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?
23 Jedan umire u punom blagostanju, bez briga ikakvih, u potpunom miru,
Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.
24 bokova od pretiline otežalih i kostiju sočne moždine prepunih.
Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
25 A drugi umire s gorčinom u duši, nikad nikakve ne okusivši sreće.
A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.
26 Obojica leže zajedno u prahu, crvi ih jednako prekrivaju oba.
Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
27 O, znam dobro kakve vaše su namjere, kakve zlosti protiv mene vi snujete.
Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.
28 Jer pitate: 'Gdje je kuća plemićeva, šator u kojem stanovahu opaki?'
Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
29 Niste li na cesti putnike pitali, zar njihovo svjedočanstvo ne primate:
Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,
30 'Opaki je u dan nesreće pošteđen i u dan Božje jarosti veseo je.'
Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
31 Al' na postupcima tko će mu predbacit' i tko će mu vratit' što je počinio?
Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?
32 A kad ga na kraju na groblje odnesu, na grobni mu humak postavljaju stražu.
Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
33 Lake su mu grude zemlje u dolini dok za njime ide čitavo pučanstvo.
Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
34 O, kako su vaše utjehe isprazne! Kakva su prijevara vaši odgovori!”
Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?
