Job 22
1 Elifaz Temanac progovori tad i reče:
A Elifas Temanac odgovori i reèe:
2 “Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.
Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar.
3 Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?
Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane?
4 Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?
Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji?
5 Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja?
6 Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;
Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh.
7 ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;
Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba.
8 otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj.
9 puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.
Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si.
10 Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.
Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada.
11 Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te.
12 Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko.
13 Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi?
14 Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom.
15 TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici,
16 Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.
Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu?
17 Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'
Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi?
18 A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.
A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene.
19 Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:
Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se.
20 'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!”
Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj.
21 S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.
Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro.
22 Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.
Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom.
23 Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,
Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje,
24 tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.
Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka.
25 Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.
I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja.
26 Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.
Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje.
27 Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.
Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš.
28 Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.
Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo.
29 Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.
Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju.
30 Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke.”
Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih.
