Jezekilj 31

1 A jedanaeste godine, treæega mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:

Pea ʻi heʻene hoko ki hono hongofulu ma taha ʻoe taʻu, ʻi hono tolu ʻoe māhina, pea mo hono ʻuluaki ʻaho ʻoe māhina: naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,

2 Sine èovjeèji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u velièini svojoj?

“Foha ʻoe tangata, lea kia Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea ki heʻene kakai; Ko hai ha taha ʻoku tatau mo koe?

3 Eto, Asirac bješe kedar na Livanu, lijepijeh grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bijahu meðu gustijem granama.

“Vakai, ko ʻAsilia ko e sita lahi ʻi Lepanoni naʻe lelei hono ngaahi vā, naʻe fakapoʻupoʻuli ʻi hono malumalu, pea naʻa ne māʻolunga, pea naʻe aʻu hake hono ʻuluʻulu ki he ngaahi vā matolu.

4 Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim.

Naʻe tupu lahi ia ko e meʻa ʻi he ngaahi vai, naʻe tupu ia ʻo hako ki ʻolunga koeʻuhi ko e loloto ʻoe ngaahi vaitafe naʻe tafe takatakai ʻi he ngaahi ʻakau toki tupu, mo hono ngaahi mangamangaʻi vai naʻe tafe atu ki he ngaahi ʻakau ʻoe vao.

5 Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše.

Ko ia naʻe fakamāʻolunga hake ai ia ʻi he ʻakau kotoa pē ʻoe vao, pea tupu ʻo lahi hono ngaahi vaʻa, pea hoko ʻo lōloa hono ngaahi vaʻa, koeʻuhi ko e lahi ʻoe vai, ʻi heʻene tupu hake.

6 Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeðahu svi veliki narodi.

Naʻe ngaohi pununga ʻi hono vaʻa ʻae fanga manupuna kotoa pē ʻoe langi, pea naʻe fakatō ʻe he fanga manu kotoa pē ʻoe vao, ʻa honau ʻuhiki ʻi he malumalu ʻo hono ngaahi vaʻa, pea naʻe nofo ʻi hono malumalu ʻae ngaahi puleʻanga lalahi.

7 I bijaše lijep velièinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode.

Ko ia naʻe toulekeleka ia ʻi heʻene lahi, mo e lōloa ʻa hono ngaahi vaʻa: he naʻe tō hono aka ʻi he veʻe vai lahi.

8 Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednaèiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on.

Naʻe ʻikai faʻa fakalilo ia ʻe he ngaahi sita ʻi he ngoue ʻae ʻOtua: naʻe ʻikai tatau ʻae fea mo hono ngaahi vaʻa iiki, pea naʻe ʻikai tatau ʻae ʻakau ko e ifi papālangi mo hono ngaahi vaʻa lalahi; pea naʻe ʻikai ha ʻakau ʻi he ngoue ʻae ʻOtua, ʻoku na tatau ʻi he matamatalelei:

9 Uèinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviðahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem.

Kuo u ngaohi ia ke matamatalelei, ko e meʻa ʻi he lahi ʻa hono ngaahi vaʻa: ko ia naʻe meheka ai kiate ia ʻae ngaahi ʻakau kotoa pē ʻi he ngoue ʻae ʻOtua.

10 Zato ovako veli Gospod Gospod: što je visok narastao, i digao vrh svoj meðu guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom,

Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua; Koeʻuhi kuo ke hiki hake ko e ke ke māʻolunga, pea kuo ne ʻai ke ʻasi hake hono ʻuluʻulu ki he ngaahi vaʻa matolu, pea kuo hiki hono loto ko e meʻa ʻi heʻene māʻolunga;

11 Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu meðu narodima da èini s njim što hoæe, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu.

Ko ia kuo u tuku atu ai ia ki he nima ʻo ia ʻoku mālohi taha ʻi he hiteni; ko e moʻoni te ne fai mo ia: kuo u kapusi ia ʻeau koeʻuhi ko ʻene ngaahi kovi.

12 I tuðinci, najljuæi izmeðu naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga.

Pea kuo tā hifo ia mo siʻakiʻi ʻe he kau muli, mo e kau toʻa mei he ngaahi puleʻanga: kuo tō hifo hono ngaahi vaʻa ʻi he ngaahi moʻunga, pea ʻi he teleʻa kotoa pē, pea kuo mafesifesi hono ngaahi vaʻa iiki ʻi he veʻe vaitafe kotoa pē ʻi he fonua; pea kuo ʻalu hifo ʻae kakai kotoa pē ʻo māmani mei hono malumalu, pea kuo nau siʻaki ia.

13 Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske,

Pea ʻi heʻene malofa ʻe nofomaʻu kiate ia ʻae ngaahi manupuna ʻoe langi, pea ʻe heka ʻae fanga manu ʻoe vao ki hono ngaahi vaʻa.

14 Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega meðu guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje velièine; jer su svi predani na smrt, baèeni u najdonji kraj zemlje meðu sinove ljudske s onima koji slaze u jamu.

Kuo fai eni, koeʻuhi ke ʻoua naʻa ʻi ai ha taha ʻoe ngaahi ʻakau ʻi he veʻe vaitafe ʻe hiki ʻe ia ia ke māʻolunga, pe te ne ʻai ke ʻasi hake hono ʻuluʻulu ki he ngaahi vaʻa matolu, pe tuʻu fakamāmāʻolunga, ʻaia kotoa pē ʻoku inumia ʻae vai: he kuo tuku kotoa pē ʻakinautolu ki he mate, ki he ngaahi potu māʻulalo ʻoe fonua, ʻi he lotolotonga ʻoe fānau ʻae tangata, pea mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.”

15 Ovako veli Gospod Gospod: u koji dan side u grob, uèinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim. (Sheol h7585)

‌ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua: “Naʻaku fekau ke fai ʻae tangi mamahi ʻi he ʻaho ko ia naʻe ʻalu hifo ai ia ki he faʻitoka: ne u ʻufiʻufi ʻae loloto koeʻuhi ko ia, pea naʻaku taʻofi hono tafe ʻo ia, pea naʻe tuʻumaʻu ʻae ngaahi vai lalahi, pea naʻaku pule ki Lepanoni, ke tangi mamahi koeʻuhi ko ia, pea naʻe pongia koeʻuhi ko ia ʻae ngaahi ʻakau kotoa pē ʻoe vao. (Sheol h7585)

16 Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu. (Sheol h7585)

Pea naʻaku fakangalulu ʻae ngaahi puleʻanga ʻi he longoaʻa ʻo ʻene hinga, ʻi heʻeku lī hifo ia ki heli fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo: pea ʻe fakafiemālieʻi ʻae ʻakau kotoa pē ʻi hiteni, pea mo e ʻakau fungani mo lelei kotoa pē ʻi Lepanoni, ʻaia kotoa pē ʻoku inumia ʻae vai, ʻi he ngaahi potu māʻulalo ʻoe māmani. (Sheol h7585)

17 I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni maèem, i mišica njegova, i koji sjeðahu u hladu njegovu meðu narodima. (Sheol h7585)

Naʻe ʻalu hifo foki mo ia ʻakinautolu ki heli, kiate kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā; pea mo kinautolu naʻa ne nimaʻaki, ʻakinautolu naʻe nofo ki lalo ʻi hono malumalu ʻi he lotolotonga ʻoe hiteni. (Sheol h7585)

18 Na koje si meðu drvetima Edemskim nalik slavom i velièinom? Ali æeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, meðu neobrezanima æeš ležati s onima koji su pobijeni maèem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod.

“Ko hai ha taha ʻoku mo tatau ʻi he nāunau; pea mo e lahi hake ʻi he ngaahi ʻakau ʻo ʻIteni? Ka neongo ia ʻe tulaki hifo koe ki lalo ki he potu māʻulalo ʻo māmani fakataha mo e ngaahi ʻakau ʻo ʻIteni: te ke tokoto hifo ʻi he lotolotonga ʻoe kakai taʻekamu, mo kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā.” ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua, “Ko eni ʻa Felo, pea mo hono kakai kotoa pē.”