Jezekilj 30

1 Opet mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi:

Naʻe toe hoko foki ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,

2 Sine èovjeèji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: ridajte: jaoh dana!

“Foha ʻoe tangata, kikite, pea ke pehē, ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; Tangi kalanga, ʻOiauē, ʻoiauē ʻae ʻaho!

3 Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblaèan dan, vrijeme narodima.

He kuo ofi mai ʻae ʻaho, ʻio, kuo ofi ʻae ʻaho ʻo Sihova, ko e ʻaho fakapoʻupoʻuli ko e kuonga ia ki he hiteni.

4 I maè æe doæi na Misir, i strah æe biti u Etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi.

‌ʻE hoko mai ʻae heletā ki ʻIsipite, pea ʻe ai ʻae mamahi lahi ʻi ʻItiopea, ʻoka tō hifo ʻae kakai mate ʻi ʻIsipite, pea te nau ʻave hono kakai tokolahi, pea ʻe maumauʻi ʻa hono ngaahi tuʻunga.

5 Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mješavina i Huveji i sinovi zemalja meðu kojima je vjera, pašæe s njima od maèa.

“Pea ʻe hinga fakataha mo kinautolu ʻi he heletā ʻa ʻItiopea, mo Lipea, mo Litea, pea mo e kakai muli kehekehe, mo Kupa, mo e kakai ʻoe fonua ʻoku nau kau taha.”

6 Ovako veli Gospod: pašæe koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriæe se, od kule Sinske pašæe u njemu, govori Gospod Gospod.

‌ʻOku pehē ʻe Sihova; “ʻE hinga foki ʻakinautolu ʻoku tokoni ki ʻIsipite; pea ʻe fakatōkilalo ʻae fielahi ʻo ʻene mālohi: te nau tō ʻi he heletā ʻi ai ʻo fai mai mei he fale leʻo māʻolunga ʻo Saiini, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.

7 I biæe pusti meðu pustijem zemljama, i gradovi æe njegovi biti meðu pustijem gradovima.

Pea te nau lala, ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi fonua ʻoku lala, pea ko hono ngaahi kolo ʻe ʻi he lotolotonga ia ʻoe ngaahi kolo kuo fakaʻauha.

8 I poznaæe da sam ja Gospod kad zapalim oganj u Misiru i svi se pomoænici njegovi satru.

Pea te nau ʻilo ko au ko Sihova, ʻo kau ka tutu ʻae afi ʻi ʻIsipite, pea ʻoka fakaʻauha ʻa hono kau tokoni kotoa pē.

9 U onaj æe dan izaæi poslanici od mene na laðama da uplaše Etiopsku bezbrižnu, i biæe meðu njima strah velik kao dana Misirskoga; jer evo, ide.

‌ʻI he ʻaho ko ia te u fekau atu meiate au ʻae ngaahi vaka ke fakamanavahēʻi ʻae kau ʻItiopea ʻoku fakafiemālie, pea ʻe hoko ʻae mamahi lahi kiate kinautolu, ʻo tatau mo ia ʻi he ʻaho ʻo ʻIsipite: he vakai, ʻoku haʻu ia.”

10 Ovako veli Gospod Gospod: pogubiæu mnoštvo Misirsko rukom Navuhodonosora cara Vavilonskoga.

‌ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Te u fakaʻosi ʻa hono tokolahi ʻo ʻIsipite ʻe he nima ʻo Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone.

11 On i narod njegov s njim, najljuæi izmeðu naroda, biæe dovedeni da zatru zemlju, i izvuæi æe maèeve svoje na Misir i napuniæe zemlju pobijenijeh.

‌ʻE ʻomi ia, pea mo ʻene kakai mo ia, ʻae kau toʻa ʻoe ngaahi puleʻanga, ke nau fakaʻauha ʻae fonua: pea te nau toho ʻenau heletā ki ʻIsipite, pea ʻe fonu ʻae fonua ʻi he kakai mate tāmateʻi.

12 I isušiæu rijeke, i predaæu zemlju u ruke zlijem ljudima; i opustiæu zemlju i što je u njoj rukom tuðinskom. Ja Gospod govorih.

Pea te u fakamōmoa ʻae ngaahi vai, pea te u fakatau atu ʻae fonua ki he nima ʻoe angakovi: pea te u ngaohi ke lala, ʻae fonua, mo e meʻa kotoa pē ʻoku ʻi ai, ʻi he nima ʻoe kau muli: ko au Sihova, kuo u lea ki ai.”

13 Ovako veli Gospod Gospod: i gadne æu bogove potrti, i istrijebiæu likove u Nofu i neæe više biti kneza iz zemlje Misirske, i pustiæu strah u zemlju Misirsku.

‌ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “Te u fakaʻauha foki ʻae ngaahi tamapua, pea te u fakaʻosi meia Nofe ʻae ngaahi fakatātā; pea ʻe ʻikai toe ai ha tuʻi ʻoe fonua ko ʻIsipite: pea te u ʻai ha manavahē ki he fonua ko ʻIsipite.

14 I opustošiæu Patros, i upaliæu Soan, i izvršiæu sud na Novu.

Pea te u ngaohi ke lala ʻa Patalosi, pea te u fakatupu ʻae afi ʻi Soani, pea te u fai ʻae tautea ʻi Nō.

15 I izliæu gnjev svoj na Sin, grad Misirski, i istrijebiæu ljudstvo u Novu.

Pea te u lilingi hoku houhau ki Pelusiumi ko e mālohi ʻo ʻIsipite; pea te u motuhi ʻae tokolahi ʻi Nō.

16 Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto æe se uzmuèiti Sin, i Nov æe se raspasti, i Nof æe biti u tjeskobi svaki dan.

Pea te u tuku ʻae afi ʻi ʻIsipite: ʻe mamahi lahi ʻa Pelusiumi, pea ʻe hae ua ʻa No, pea ʻe mamahiʻia ʻa Nofe ʻi he ʻaho kotoa pē.

17 Mladiæi Avinski i Pi-vesetski pašæe od maèa, a djevojke æe otiæi u ropstvo.

‌ʻE tō hifo ʻi he heletā ʻae kau talavou ʻo ʻAveni, pea mo Pupasite: pea ʻe ʻalu ʻae ongo kolo ko ia ki he pōpula.

18 I u Tafnisu æe pomrknuti dan kad polomim ondje prijevornice Misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak æe ga pokriti; a kæeri æe njegove otiæi u ropstvo.

‌ʻE fakapoʻuliʻi foki ʻae ʻaho ʻi Tafanisi, ʻo kau ka maumauʻi ʻi ai ʻae haʻamonga ʻo ʻIsipite: pea ʻe ngata meiate ia ʻae fielahi ʻo ʻene mālohi: pea koeʻuhi ko ia ʻe ʻufiʻufi ia ʻaki ʻae ʻao, pea ʻe ʻalu ki he pōpula ʻa ʻene fānau fefine.

19 I izvršiæu sudove na Misiru, i oni æe poznati da sam ja Gospod.

‌ʻE pehē pe ʻa ʻeku fai ʻae fakamalaʻia ki ʻIsipite: pea te nau ʻilo ko Sihova au.”

20 Opet jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:

Pea ʻi heʻene hoko ki hono hongofulu ma taha ʻoe taʻu, ʻi he ʻuluaki māhina, pea mo hono fitu ʻoe ʻaho ʻi he māhina, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,

21 Sine èovjeèji, slomih mišicu Faraonu caru Misirskom, i eto neæe se zaviti da se lijeèi, neæe se metnuti zavoj niti æe se zaviti da bi se okrijepila i mogla držati maè.

“Foha ʻoe tangata, kuo u fesiʻi ʻae nima ʻo Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite; pea vakai, ʻe ʻikai nonoʻo ia ke fakamoʻui, pea ʻe ʻikai lafosi ia ke toe mālohi ke puke ha heletā.

22 Zato ovako veli Gospod Gospod: evo me na Faraona cara Misirskoga, i slomiæu mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiæu mu maè iz ruke.

Ko ia ʻoku pehē ai ʻe Sihova ko e ʻOtua; Vakai, ʻoku ma fai mo Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea te u fesiʻi hono nima, ʻaia ʻoku mālohi, pea mo ia kuo mafesi; pea te u fakahomo ʻae heletā mei hono nima.

23 I rasijaæu Misirce po narodima, i razasuæu ih po zemljama.

Pea te u fakamovete ʻae kakai ʻIsipite ki he ngaahi puleʻanga, pea te u fakahēʻi ʻakinautolu ki he ngaahi fonua.

24 I ukrijepiæu mišicu caru Vavilonskom, i daæu mu u ruku svoj maè, i polomiæu mišice Faraonu, i jeèaæe pred njim kao što jeèi èovjek ranjen na smrt.

Pea te u fakamālohi ʻae nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea te u ʻai ʻeku heletā ki hono nima: ka te u fesiʻi ʻae nima ʻo Felo, pea te ne toʻe ʻi hono ʻao ʻo hangē ko e toʻe ʻo ha tangata kuo lavea ke mate.

25 Da, ukrijepiæu mišice caru Vavilonskom, a Faraonu æe mišice klonuti, i poznaæe se da sam ja Gospod, kad dam maè svoj u ruku caru Vavilonskom da njim zamahne na zemlju Misirsku.

Ka te u fakamālohi ʻae nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea ʻe tō hifo ki lalo ʻae nima ʻo Felo; pea te nau ʻilo ko Sihova au, ʻo kau ka ʻai ʻeku heletā ki he nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea te ne mafao atu ia ki he fonua ko ʻIsipite.

26 I rasijaæu Misirce meðu narode i razasuæu ih po zemljama, i poznaæe da sam ja Gospod.

Pea te u fakamovete ʻae kakai ʻIsipite ki he ngaahi puleʻanga, pea fakahēʻi ʻakinautolu ki he ngaahi fonua; pea te nau ʻilo ko Sihova au.”