< Jezekilj 32 >

1 Opet dvanaeste godine, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
Pea ʻi heʻene hoko ki hono hongofulu ma ua ʻoe taʻu, ʻi hono hongofulu ma ua ʻoe māhina, pea ʻi he ʻuluaki ʻaho ʻoe māhina, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
2 Sine èovjeèji, narièi za Faraonom carem Misirskim, i reci mu: ti si kao laviæ meðu narodima i kao zmaj u moru, i prolaziš rijeke svoje i mutiš vodu nogama svojim i gaziš po rijekama njezinijem.
Foha ʻoe tangata, te ke fai ha tangilāulau koeʻuhi ko Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea ke pehē kiate ia, ʻOku ke hangē koe ko e laione mui ʻi he ngaahi puleʻanga, pea ʻoku ke hangē ko e tofuaʻa ʻi he tahi, pea naʻa ke haʻu koe mei ho ngaahi vaitafe, pea kuo ke fakangaueʻi ʻae vai ʻaki ho vaʻe, mo ke fakaʻuliʻi honau ngaahi vaitafe.
3 Ovako veli Gospod Gospod: razapeæu ti mrežu svoju sa zborom mnogih naroda, i izvuæi æe te u mojoj mreži.
‌ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; ko ia ia te u folahi atu ai hoku kupenga kiate koe mo e niʻihi mei he kakai tokolahi; pea te nau fusi hake koe ʻi hoku kupenga.
4 I ostaviæu te na zemlji, i baciæu te u polje, i pustiæu sve ptice nebeske da sjedaju na te, i nasitiæu tobom zvijeri sa sve zemlje.
Pea te u toki liʻaki koe ʻi he fonua, pea te u lī atu koe ki he ʻataʻatā ʻoe vao, pea ʻe heka kiate koe ʻae manupuna kotoa pē ʻoe langi, pea te u fakamākona ʻaki koe ʻae fanga manu kotoa pē ʻo māmani.
5 I razmetnuæu meso tvoje po gorama i napuniæu doline gomilama od tebe.
Pea te u ʻai ho kakano ki he ngaahi moʻunga, mo fakapito ʻaki ho ʻangaʻanga ʻae ngaahi teleʻa.
6 I zemlju gdje plivaš napojiæu krvlju tvojom do vrh gora, i potoci æe biti puni tebe.
Te u lōmakiʻi foki ʻae fonua ʻoku ke tētē ai ʻaki ʻae toto, ʻo aʻu ki he ngaahi moʻunga; pea ʻe pito ai ʻae ngaahi vaitafe.
7 I kad te ugasim, zastrijeæu nebo, i zvijezde na njemu pomraèiti, sunce æu zakloniti oblakom, i mjesec neæe svijetliti svjetlošæu svojom.
Pea kau ka ifi koe ke mate te u ʻuʻufi ʻae langi, mo ngaohi ke fakapoʻuli hono ngaahi fetuʻu; te u ʻufiʻufi ʻae laʻā ʻaki ʻae ʻao, pea ʻe ʻikai tuku mai ʻe he māhina ʻa hono maama.
8 Sva æu svijetla vidjela na nebu pomraèiti za tobom, i pustiæu tamu na tvoju zemlju, govori Gospod Gospod.
Te u ngaohi ke poʻuli kiate koe ʻae ngaahi maama ngingila kotoa pē ʻoe langi, pea ʻe ai mo e fakapoʻuli ki ho fonua, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
9 I ustrašiæu srce mnogih naroda kad objavim propast tvoju meðu narodima, po zemljama kojih ne znaš.
Te u fakamamahi foki ʻae loto ʻoe kakai tokolahi, ʻo kau ka ʻave ho kau pōpula ki he ngaahi puleʻanga, ki he ngaahi fonua ʻaia naʻe ʻikai te ke ʻiloʻi.
10 I udiviæu tobom mnoge narode, i carevi æe se njihovi zgroziti od tebe, kad mahnem maèem svojim pred njima, i drktaæe svaki èas svaki za dušu svoju u dan kad padneš.
‌ʻIo, te u fakatupu ʻae ofo kiate koe ʻi he kakai lahi, pea ʻe lilika fakamanavahē honau ngaahi tuʻi, koeʻuhi ko koe, ʻo kau ka vilo ʻeku heletā ʻi honau ʻao; pea te nau tetetete maʻuaipē taki taha ʻae tangata, telia ʻa ʻene moʻui ʻaʻana, ʻi he ʻaho ko ia te ke hinga ai.”
11 Jer ovako veli Gospod Gospod: maè cara Vavilonskoga doæi æe na te.
He ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “ʻE hoko mai kiate koe ʻae heletā ʻae tuʻi ʻo Papilone.
12 Maèevima junaèkim povaljaæu mnoštvo tvoje, maèevima najljuæih izmeðu naroda; oni æe razoriti ponos Misiru, i sve æe se mnoštvo njegovo potrti.
Te u fakahinga ʻae tokolahi ʻiate koe ʻi he heletā ʻae kau mālohi, ko e kau toʻa ʻakinautolu kotoa pē ʻoe ngaahi puleʻanga: pea te nau maumauʻi ʻae fieʻeiki ʻa ʻIsipite, pea ʻe fakaʻauha ʻa hono kakai kotoa pē.
13 I potræu svu stoku njegovu pokraj velikih voda, te ih neæe više mutiti noga èovjeèija niti æe ih papak od kake životinje mutiti.
Te u fakaʻosiʻosi foki ʻae ngaahi manu kotoa pē ʻi ai, ʻi hono ngaahi veʻe vai; pea ʻe ʻikai toe fakangaueʻi ia ʻe he vaʻe ʻoe tangata, pe fakangaueʻi ia ʻe he vaʻe ʻo ha fanga manu.
14 Tada æu stišati vodu njihovu, i uèiniæu da potoci njihovi teku kao ulje, govori Gospod Gospod.
Pea te u toki ʻai ke loloto, ʻenau ngaahi vai, pea te u ngaohi ʻenau ngaahi vaitafe ke tafe hangē ko e lolo, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
15 Kad opustim zemlju Misirsku i ona bude bez svega što je u njoj, i pobijem sve koji žive u njoj, tada æe poznati da sam ja Gospod.
‌ʻO kau ka fakaʻauha ʻae fonua ko ʻIsipite, pea ka masiva ʻae fonua ʻi he ngaahi meʻa ko ia naʻe mahu ai, ʻo kau ka teʻia kotoa pē ʻakinautolu ʻoku nofo ai, te nau toki ʻilo, ko Sihova au.
16 Ovo je naricanje što æe se naricati; tako æe naricati kæeri narodne, za Misirom i za svijem mnoštvom njegovijem naricaæe, govori Gospod Gospod.
Ko eni ʻae tangilāulau, ʻaia te nau tangi mamahi ai koeʻuhi ko ia: ʻe mamahi koeʻuhi ko ia ʻae ʻofefine ʻoe ngaahi puleʻanga: te nau mamahi koeʻuhi ko ia, ʻio, ʻa ʻIsipite, pea mo hono kakai kotoa pē, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.”
17 Potom dvanaeste godine, petnaesti dan istoga mjeseca, doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
Naʻe pehē foki ʻi hono hongofulu ma ua ʻoe taʻu, mo hono hongofulu ma nima ʻoe ʻaho ʻi he māhina, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
18 Sine èovjeèji, narièi za mnoštvom Misirskim, i svali njih i kæeri jakih naroda u najdonji kraj zemlje s onima koji slaze u jamu.
“Foha ʻoe tangata, tangi mamahi koeʻuhi ko e kakai ʻo ʻIsipite, pea lī hifo ʻakinautolu ki lalo, ʻaia mo e ngaahi ʻofefine ʻoe puleʻanga ongoongo, ʻo aʻu ki he potu māʻulalo ʻo māmani, fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
19 Od koga si ljepši? siði i lezi s neobrezanima.
‌ʻOku ke toulekeleka, lahi hake koe ʻia hai? ʻAlu hifo, pea ke tokoto fakataha hifo mo e kau taʻekamu.
20 Pašæe posred pobijenijeh maèem, maè je dat, vucite ga i sve mnoštvo njegovo.
Te nau tō hifo ʻi he lotolotonga ʻonautolu ʻoku tāmateʻi ʻaki ʻae heletā: kuo tukuange ia ki he heletā; tohoaki ia, pea mo hono kakai kotoa pē.
21 Govoriæe mu najhrabriji junaci isred groba s pomoænicima njegovijem, koji sidoše i leže neobrezani, pobijeni maèem. (Sheol h7585)
‌ʻE lea mai kiate ia ʻae mālohi ʻiate kinautolu ʻoku mālohi mei loto heli, mo kinautolu kuo tokoni kiate ia: kuo nau mole hifo, kuo nau tokoto ko e taʻekamu, ko e kau tāmateʻi ʻe he heletā. (Sheol h7585)
22 Ondje je Asirac i sav zbor njegov, grobovi su mu oko njega, svi su pobijeni, pali od maèa.
‌ʻOku ʻi ai ʻa ʻAsilia mo hono kakai kotoa pē: ʻoku tuʻu takatakai ʻiate ia hono faʻitoka: kuo nau mate kotoa pē, ko e tō ʻi he heletā:
23 Grobovi su mu u dnu jame, a zbor mu je oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji zadavahu strah zemlji živijeh.
‌ʻAia ʻoku tuʻu hono faʻitoka ʻi he tafaʻaki luo, pea ʻoku tuʻu takatakai hono kakai ʻi hono faʻitoka: kuo mate kotoa pē ʻakinautolu ko e tō ʻi he heletā, ʻaia naʻe fakamanavahē ʻaki ʻakinautolu ʻi heʻenau kei ʻi he fonua ʻoe moʻui.
24 Ondje je Elam i sve mnoštvo njegovo oko njegova groba; svi su pobijeni, pali od maèa, koji sidoše neobrezani na najdonji kraj zemlje, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu.
‌ʻOku ʻi ai ʻa ʻIlami mo hono kakai, ʻoku tuʻu takatakai ʻi hono faʻitoka, ko e kau mate kotoa pē ʻakinautolu, ko e tō ʻi he heletā, kuo nau ʻalu hifo ki he potu māʻulalo ʻo māmani fakataha mo e taʻekamu, ʻakinautolu naʻa nau manavahē ki ai, ʻi he fonua ʻoe moʻui; ka kuo nau fua pe ʻenau mā fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
25 Meðu pobijenima namjestiše postelju njemu i svemu mnoštvu njegovu, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živijeh; i nose sramotu svoju s onima koji slaze u jamu, metnuti su meðu pobijene.
Kuo nau tuku hono mohenga ʻi he lotolotonga ʻoe kau mate tāmateʻi mo hono kakai kotoa pē: ʻoku tuʻu takatakai ʻiate ia hono ngaahi faʻitoka: ko e kau taʻekamu kotoa pē ʻakinautolu, kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā: neongo ʻae manavahē kiate ia ʻi he fonua ʻoe moʻui, ka kuo nau fua pe ʻenau mā fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo: kuo ʻai fakataha ia mo kinautolu kuo tāmateʻi.
26 Ondje je Meseh, Tuval i sve mnoštvo njegovo, grobovi su mu oko njega, svi su neobrezani pobijeni maèem, koji zadavahu strah zemlji živijeh.
‌ʻOku ʻi ai ʻa Meseke, mo Tupale, pea mo ʻene kakai: ʻoku tuʻu takatakai ʻiate ia hono ngaahi faʻitoka: ko e kau taʻekamu kotoa pē ʻakinautolu, kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, neongo naʻa nau fai fakamanavahē ʻi he fonua ʻoe moʻui.
27 Ali ne leže meðu junacima koji padoše izmeðu neobrezanijeh, koji sidoše u grob s oružjem svojim, i metnuše maèeve pod glave svoje, i bezakonje njihovo leži na kostima njihovijem, ako i bijahu junaci strašni na zemlji živijeh. (Sheol h7585)
Pea ʻe ʻikai te nau tokoto fakataha mo e kau toʻa kuo hinga ʻi he kau taʻekamu, ʻakinautolu kuo ʻalu hifo ki heli mo ʻenau mahafutau: pea kuo nau ʻai ʻenau heletā ki lalo ʻi honau ʻulu, ka ʻe ʻiate kinautolu pe ʻenau ngaahi hia, neongo ko e kau fakamanavahē ʻakinautolu ʻi he fonua ʻoe moʻui ki he kakai mālohi. (Sheol h7585)
28 I ti æeš se satrti meðu neobrezanima, i ležaæeš kod pobijenijeh maèem.
Ko e moʻoni, ʻe haʻaki koe ke lailai ʻi he lotolotonga ʻoe kau taʻekamu, pea te ke tokoto fakataha mo kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā.
29 Ondje je Edom, carevi njegovi i svi knezovi njegovi, koji su sa silom svojom metnuti meðu pobijene maèem; leže meðu neobrezanima i s onima koji sidoše u jamu.
Ko ʻena ʻa ʻItomi, mo hono ngaahi tuʻi, mo hono houʻeiki, ko kinautolu mo ʻenau mālohi kuo fakatokoto fakataha mo kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā: te nau tokoto fakataha mo e kau taʻekamu, mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
30 Ondje su svi knezovi sjeverni i svi Sidonci, koji sidoše k pobijenima sa strahom svojim, stideæi se sile svoje; i leže neobrezani s onima koji su pobijeni maèem, i nose sramotu svoju s onima koji sidoše u jamu.
‌ʻOku ʻi ai ʻae houʻeiki mei he potu tokelau ʻoku nau kātoa, mo e kakai Saitoni kotoa pē, kuo tō hifo fakataha mo e kau mate tāmateʻi; ko e meʻa ʻi heʻenau lilika, kuo nau mā ki heʻenau mālohi; pea ʻoku nau tokoto ko e kau taʻekamu fakataha mo kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, pea te nau fua ʻenau mā fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
31 Njih æe vidjeti Faraon, i utješiæe se za svijem mnoštvom svojim, Faraon i sva vojska njegova, pobijeni maèem, govori Gospod Gospod.
‌ʻE mamata ʻa Felo kiate kinautolu, pea ʻe fiefia ia mo hono kakai kotoa pē, ʻio, ʻa Felo mo ʻene kautau kotoa pē naʻe tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
32 Jer zadadoh svoj strah zemlji živijeh, i Faraon æe i sve mnoštvo njegovo ležati meðu neobrezanima s onima koji su pobijeni maèem, govori Gospod Gospod.
He kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, ʻio, ʻa Felo mo hono kakai,” ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.

< Jezekilj 32 >