Job 17
1 spiritus meus adtenuabitur dies mei breviabuntur et solum mihi superest sepulchrum
Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene već se skupljaju grobari.
2 non peccavi et in amaritudinibus moratur oculus meus
Rugači su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
3 libera me et pone iuxta te et cuiusvis manus pugnet contra me
Stoga me zaštiti i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan neće da udari.
4 cor eorum longe fecisti a disciplina et propterea non exaltabuntur
Jer, srca si njina lišio razuma i dopustiti im nećeš da opstanu.
5 praedam pollicetur sociis et oculi filiorum eius deficient
K'o taj što imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle oči gasnu,
6 posuit me quasi in proverbium vulgi et exemplum sum coram eis
narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' može.
7 caligavit ab indignatione oculus meus et membra mea quasi in nihili redacta sunt
Od tuge vid mi se muti u očima, poput sjene moji udovi postaju.
8 stupebunt iusti super hoc et innocens contra hypocritam suscitabitur
Začudit će se zbog toga pravednici, na bezbožnika će planuti čestiti;
9 et tenebit iustus viam suam et mundis manibus addet fortitudinem
neporočni će na svom ustrajat' putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više.
10 igitur vos omnes convertimini et venite et non inveniam in vobis ullum sapientem
Hajde, svi vi, nećete li opet počet', tÓa među vama ja mudra ne nalazim!
11 dies mei transierunt cogitationes meae dissipatae sunt torquentes cor meum
Minuli su dani, propale zamisli, želje srca moga izjalovile se.
12 noctem verterunt in diem et rursum post tenebras spero lucem
'U noći najcrnjoj, dan se približava; blizu je već svjetlo što tminu izgoni.'
A meni je nada otići u Šeol i prostrijeti sebi ležaj u mrklini. (Sheol h7585)
14 putredini dixi pater meus es mater mea et soror mea vermibus
Dovikujem grobu: 'Oče moj rođeni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'
15 ubi est ergo nunc praestolatio mea et patientiam meam quis considerat
Ali gdje za mene ima jošte nade? Sreću moju tko će ikada vidjeti?
