Psalmorum 85

1 In finem, filiis Core. Psalmus. Benedixisti, Domine, terram tuam; avertisti captivitatem Jacob.

Smilovao si se, Gospode, na zemlju svoju, povratio si roblje Jakovljevo.

2 Remisisti iniquitatem plebis tuæ; operuisti omnia peccata eorum.

Prostio si nepravdu narodu svojemu, pokrio si sve grijehe njegove.

3 Mitigasti omnem iram tuam; avertisti ab ira indignationis tuæ.

Ustavio si svu jarost svoju, ublažio žestinu gnjeva svojega.

4 Converte nos, Deus salutaris noster, et averte iram tuam a nobis.

Povrati nas, Bože spasitelju naš, prekini srdnju svoju na nas.

5 Numquid in æternum irasceris nobis? aut extendes iram tuam a generatione in generationem?

Zar æeš se dovijeka gnjeviti na nas, i protegnuti gnjev svoj od koljena na koljeno?

6 Deus, tu conversus vivificabis nos, et plebs tua lætabitur in te.

Zar se neæeš povratiti i oživiti nas, da bi se narod tvoj radovao o tebi?

7 Ostende nobis, Domine, misericordiam tuam, et salutare tuum da nobis.

Pokaži nam, Gospode, milost svoju, i pomoæ svoju daj nam.

8 Audiam quid loquatur in me Dominus Deus, quoniam loquetur pacem in plebem suam, et super sanctos suos, et in eos qui convertuntur ad cor.

Da poslušam što govori Gospod Bog. On izrièe mir narodu svojemu i svecima svojim, i onima koji se obraæaju srcem k njemu.

9 Verumtamen prope timentes eum salutare ipsius, ut inhabitet gloria in terra nostra.

Da, blizu je onijeh koji ga se boje pomoæ njegova, da bi naselio slavu u zemlji našoj!

10 Misericordia et veritas obviaverunt sibi; justitia et pax osculatæ sunt.

Milost i istina srešæe se, pravda i mir poljubiæe se.

11 Veritas de terra orta est, et justitia de cælo prospexit.

Istina æe niknuti iz zemlje i pravda æe s neba priniknuti.

12 Etenim Dominus dabit benignitatem, et terra nostra dabit fructum suum.

I Gospod æe dati dobro, i zemlja naša daæe plod svoj.

13 Justitia ante eum ambulabit, et ponet in via gressus suos.

Pravda æe pred njim iæi, i postaviæe na put stope svoje.