Psalmorum 89
1 Intellectus Ethan Ezrahitæ. Misericordias Domini in æternum cantabo; in generationem et generationem annuntiabo veritatem tuam in ore meo.
Milosti æu Gospodnje pjevati uvijek, od koljena na koljeno javljaæu istinu tvoju ustima svojima.
2 Quoniam dixisti: In æternum misericordia ædificabitur in cælis; præparabitur veritas tua in eis.
Jer znam da je zavavijek osnovana milost, i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši:
3 Disposui testamentum electis meis; juravi David servo meo:
“Uèinih zavjet s izbranim svojim, zakleh se Davidu, sluzi svojemu:
4 Usque in æternum præparabo semen tuum, et ædificabo in generationem et generationem sedem tuam.
Dovijeka æu utvrðivati sjeme tvoje i prijesto tvoj ureðivati od koljena do koljena.
5 Confitebuntur cæli mirabilia tua, Domine; etenim veritatem tuam in ecclesia sanctorum.
Nebo kazuje èudesa tvoja, Gospode, i istinu tvoju sabor svetijeh.
6 Quoniam quis in nubibus æquabitur Domino; similis erit Deo in filiis Dei?
Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? ko æe se izjednaèiti s Gospodom meðu sinovima Božijim?
7 Deus, qui glorificatur in consilio sanctorum, magnus et terribilis super omnes qui in circuitu ejus sunt.
Bogu se valja klanjati na saboru svetijeh, strašniji je od svijeh koji su oko njega.
8 Domine Deus virtutum, quis similis tibi? potens es, Domine, et veritas tua in circuitu tuo.
Gospode, Bože nad vojskama! ko je silan kao ti, Bože? I istina je tvoja oko tebe.
9 Tu dominaris potestati maris; motum autem fluctuum ejus tu mitigas.
Ti vladaš nad silom morskom; kad podigne vale svoje, ti ih ukroæavaš.
10 Tu humiliasti, sicut vulneratum, superbum; in brachio virtutis tuæ dispersisti inimicos tuos.
Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, krjepkom mišicom svojom rasijao si neprijatelje svoje.
11 Tui sunt cæli, et tua est terra: orbem terræ, et plenitudinem ejus tu fundasti;
Tvoje je nebo i tvoja je zemlja; ti si sazdao vasiljenu i što je god u njoj.
12 aquilonem et mare tu creasti. Thabor et Hermon in nomine tuo exsultabunt:
Sjever i jug ti si stvorio, Tavor i Ermon o tvom se imenu raduje.
13 tuum brachium cum potentia. Firmetur manus tua, et exaltetur dextera tua:
Tvoja je mišica krjepka, silna je ruka tvoja, i visoka desnica tvoja.
14 justitia et judicium præparatio sedis tuæ: misericordia et veritas præcedent faciem tuam.
Blagost je i pravda podnožje prijestolu tvojemu, milost i istina ide pred licem tvojim.
15 Beatus populus qui scit jubilationem: Domine, in lumine vultus tui ambulabunt,
Blago narodu koji zna trubnu pokliè! Gospode! u svjetlosti lica tvojega oni hode;
16 et in nomine tuo exsultabunt tota die, et in justitia tua exaltabuntur.
Imenom se tvojim raduju vas dan, i pravdom tvojom uzvišuju se.
17 Quoniam gloria virtutis eorum tu es, et in beneplacito tuo exaltabitur cornu nostrum.
Jer si ti krasota sile njihove, i po milosti tvojoj uzvišuje se rog naš.
18 Quia Domini est assumptio nostra, et sancti Israël regis nostri.
Jer je od Gospoda obrana naša, i od svetoga Izrailjeva car naš.
19 Tunc locutus es in visione sanctis tuis, et dixisti: Posui adjutorium in potente, et exaltavi electum de plebe mea.
Tada si govorio u utvari vjernima svojim, i rekao: “poslah pomoæ junaku, uzvisih izbranoga svojega iz naroda.
20 Inveni David, servum meum; oleo sancto meo unxi eum.
Naðoh Davida slugu svojega, svetim uljem svojim pomazah ga.
21 Manus enim mea auxiliabitur ei, et brachium meum confortabit eum.
Ruka æe moja biti jednako s njim, i mišica moja krijepiæe ga.
22 Nihil proficiet inimicus in eo, et filius iniquitatis non apponet nocere ei.
Neæe ga neprijatelj nadvladati, i sin bezakonja neæe mu dosaditi.
23 Et concidam a facie ipsius inimicos ejus, et odientes eum in fugam convertam.
Potræu pred licem njegovijem neprijatelje njegove, i nenavidnike njegove poraziæu.
24 Et veritas mea et misericordia mea cum ipso, et in nomine meo exaltabitur cornu ejus.
Istina je moja i milost moja s njim; i u moje ime uzvisiæe se rog njegov.
25 Et ponam in mari manum ejus, et in fluminibus dexteram ejus.
Pružiæu na more ruku njegovu, i na rijeke desnicu njegovu.
26 Ipse invocabit me: Pater meus es tu, Deus meus, et susceptor salutis meæ.
On æe me zvati: ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega.
27 Et ego primogenitum ponam illum, excelsum præ regibus terræ.
I ja æu ga uèiniti prvencem, višim od careva zemaljskih.
28 In æternum servabo illi misericordiam meam, et testamentum meum fidele ipsi.
Dovijeka æu mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vjeran.
29 Et ponam in sæculum sæculi semen ejus, et thronum ejus sicut dies cæli.
Produljiæu sjeme njegovo dovijeka, i prijesto njegov kao dane nebeske.
30 Si autem dereliquerint filii ejus legem meam, et in judiciis meis non ambulaverint;
Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, i ne uzidu u zapovijestima mojim;
31 si justitias meas profanaverint, et mandata mea non custodierint:
Ako pogaze uredbe moje, i zapovijesti mojih ne saèuvaju,
32 visitabo in virga iniquitates eorum, et in verberibus peccata eorum;
Onda æu ih pokarati prutom za nepokornost, i ranama za bezakonje njihovo;
33 misericordiam autem meam non dispergam ab eo, neque nocebo in veritate mea,
Ali milosti svoje neæu uzeti od njega, niti æu prevrnuti istinom svojom;
34 neque profanabo testamentum meum: et quæ procedunt de labiis meis non faciam irrita.
Neæu pogaziti zavjeta svojega, i što je izašlo iz usta mojih neæu poreæi.
35 Semel juravi in sancto meo, si David mentiar:
Jednom se zakleh svetošæu svojom; zar da slažem Davidu?
36 semen ejus in æternum manebit. Et thronus ejus sicut sol in conspectu meo,
Sjeme æe njegovo trajati dovijeka, i prijesto njegov kao sunce preda mnom;
37 et sicut luna perfecta in æternum, et testis in cælo fidelis.
On æe stajati uvijek kao mjesec i vjerni svjedok u oblacima.”
38 Tu vero repulisti et despexisti; distulisti christum tuum.
A sad si odbacio i zanemario, razgnjevio si se na pomazanika svojega;
39 Evertisti testamentum servi tui; profanasti in terra sanctuarium ejus.
Zanemario si zavjet sa slugom svojim, bacio si na zemlju vijenac njegov.
40 Destruxisti omnes sepes ejus; posuisti firmamentum ejus formidinem.
Razvalio si sve ograde njegove, gradove njegove obratio si u zidine.
41 Diripuerunt eum omnes transeuntes viam; factus est opprobrium vicinis suis.
Plijene ga svi koji prolaze onuda, posta potsmijeh u susjeda svojijeh.
42 Exaltasti dexteram deprimentium eum; lætificasti omnes inimicos ejus.
Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovijeh, obradovao si sve protivnike njegove.
43 Avertisti adjutorium gladii ejus, et non es auxiliatus ei in bello.
Zavratio si ostrice maèa njegova, i nijesi ga ukrijepio u boju;
44 Destruxisti eum ab emundatione, et sedem ejus in terram collisisti.
Uzeo si mu svjetlost, i prijesto njegov oborio si na zemlju;
45 Minorasti dies temporis ejus; perfudisti eum confusione.
Skratio si dane mladosti njegove i obukao ga u sramotu.
46 Usquequo, Domine, avertis in finem? exardescet sicut ignis ira tua?
Dokle æeš se, Gospode, jednako odvraæati, dokle æe kao oganj plamtjeti gnjev tvoj?
47 Memorare quæ mea substantia: numquid enim vane constituisti omnes filios hominum?
Opomeni se kakav je vijek moj, kako si ni na što stvorio sve sinove Adamove?
Koji je èovjek živio i nije smrti vidio, i izbavio dušu svoju iz ruku paklenijeh? (Sheol h7585)
49 Ubi sunt misericordiæ tuæ antiquæ, Domine, sicut jurasti David in veritate tua?
Gdje su preðašnje milosti tvoje, Gospode? Kleo si se Davidu istinom svojom.
50 Memor esto, Domine, opprobrii servorum tuorum, quod continui in sinu meo, multarum gentium:
Opomeni se, Gospode, prijekora sluga svojih, koji nosim u njedrima svojim od svijeh silnijeh naroda,
51 quod exprobraverunt inimici tui, Domine; quod exprobraverunt commutationem christi tui.
Kojim kore neprijatelji tvoji, Gospode, kojim kore trag pomazanika tvojega.
52 Benedictus Dominus in æternum. Fiat, fiat.
Blagosloven Gospod uvijek! Amin, amin.
