Psalmorum 81

1 In finem, pro torcularibus. Psalmus ipsi Asaph. Exsultate Deo adjutori nostro; jubilate Deo Jacob.

Radujte se Bogu, koji nam daje krjepost; poklikujte Bogu Jakovljevu.

2 Sumite psalmum, et date tympanum; psalterium jucundum cum cithara.

Podignite pjesme, dajte bubanj, slatke gusle sa psaltirom.

3 Buccinate in neomenia tuba, in insigni die solemnitatis vestræ:

Trubite o mijeni u trubu, o uštapu radi praznika našega.

4 quia præceptum in Israël est, et judicium Deo Jacob.

Jer je taki zakon u Izrailja, naredba od Boga Jakovljeva.

5 Testimonium in Joseph posuit illud, cum exiret de terra Ægypti; linguam quam non noverat, audivit.

Za svjedoèanstvo postavi Josifu ovo, kad iðaše na zemlju Misirsku. Jezik, kojega ne znah, èuh:

6 Divertit ab oneribus dorsum ejus; manus ejus in cophino servierunt.

“Uklonio sam ramena njegova od bremena, ruke njegove oprostiše se kotarica.

7 In tribulatione invocasti me, et liberavi te. Exaudivi te in abscondito tempestatis; probavi te apud aquam contradictionis.

U nevolji si me zazvao, i izbavih te, usliših te usred groma, na vodi Merivi iskušah te.

8 Audi, populus meus, et contestabor te. Israël, si audieris me,

Slušaj, narode moj, i zasvjedoèiæu ti, Izrailju, o kad bi me poslušao:

9 non erit in te deus recens, neque adorabis deum alienum.

Da ne bude u tebe tuðega Boga, i Bogu stranome nemoj se klanjati.

10 Ego enim sum Dominus Deus tuus, qui eduxi te de terra Ægypti. Dilata os tuum, et implebo illud.

Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje Misirske; otvori usta svoja, i ja æu ih napuniti.

11 Et non audivit populus meus vocem meam, et Israël non intendit mihi.

Ali ne posluša narod moj glasa mojega, Izrailj ne mari za me.

12 Et dimisi eos secundum desideria cordis eorum; ibunt in adinventionibus suis.

I ja ih pustih na volju srca njihova, neka hode po svojim mislima.

13 Si populus meus audisset me, Israël si in viis meis ambulasset,

O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima mojim!

14 pro nihilo forsitan inimicos eorum humiliassem, et super tribulantes eos misissem manum meam.

Brzo bih pokorio neprijatelje njihove, i na protivnike njihove digao bih ruku svoju;

15 Inimici Domini mentiti sunt ei, et erit tempus eorum in sæcula.

Koji mrze na Gospoda, bili bi im pokorni, i dobri dani njihovi bili bi dovijeka;

16 Et cibavit eos ex adipe frumenti, et de petra melle saturavit eos.

Najboljom bi pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih.”