Psalmorum 78
1 Intellectus Asaph. Attendite, popule meus, legem meam; inclinate aurem vestram in verba oris mei.
Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih.
2 Aperiam in parabolis os meum; loquar propositiones ab initio.
Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke.
3 Quanta audivimus, et cognovimus ea, et patres nostri narraverunt nobis.
Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši,
4 Non sunt occultata a filiis eorum in generatione altera, narrantes laudes Domini et virtutes ejus, et mirabilia ejus quæ fecit.
Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio.
5 Et suscitavit testimonium in Jacob, et legem posuit in Israël, quanta mandavit patribus nostris nota facere ea filiis suis:
Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj;
6 ut cognoscat generatio altera: filii qui nascentur et exsurgent, et narrabunt filiis suis,
Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci
7 ut ponant in Deo spem suam, et non obliviscantur operum Dei, et mandata ejus exquirant:
Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže;
8 ne fiant, sicut patres eorum, generatio prava et exasperans; generatio quæ non direxit cor suum, et non est creditus cum Deo spiritus ejus.
I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim.
9 Filii Ephrem, intendentes et mittentes arcum, conversi sunt in die belli.
Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj.
10 Non custodierunt testamentum Dei, et in lege ejus noluerunt ambulare.
Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi.
11 Et obliti sunt benefactorum ejus, et mirabilium ejus quæ ostendit eis.
Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao,
12 Coram patribus eorum fecit mirabilia in terra Ægypti, in campo Taneos.
Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu;
13 Interrupit mare, et perduxit eos, et statuit aquas quasi in utre:
Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid;
14 et deduxit eos in nube diei, et tota nocte in illuminatione ignis.
I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem;
15 Interrupit petram in eremo, et adaquavit eos velut in abysso multa.
Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane;
16 Et eduxit aquam de petra, et deduxit tamquam flumina aquas.
Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama.
17 Et apposuerunt adhuc peccare ei; in iram excitaverunt Excelsum in inaquoso.
Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji.
18 Et tentaverunt Deum in cordibus suis, ut peterent escas animabus suis.
I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi (jela) po volji svojoj,
19 Et male locuti sunt de Deo; dixerunt: Numquid poterit Deus parare mensam in deserto?
I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji?
20 quoniam percussit petram, et fluxerunt aquæ, et torrentes inundaverunt. Numquid et panem poterit dare, aut parare mensam populo suo?
Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?”
21 Ideo audivit Dominus et distulit; et ignis accensus est in Jacob, et ira ascendit in Israël:
Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja.
22 quia non crediderunt in Deo, nec speraverunt in salutari ejus.
Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu.
23 Et mandavit nubibus desuper, et januas cæli aperuit.
Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska,
24 Et pluit illis manna ad manducandum, et panem cæli dedit eis.
I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im.
25 Panem angelorum manducavit homo; cibaria misit eis in abundantia.
Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im (jela) do sitosti.
26 Transtulit austrum de cælo, et induxit in virtute sua africum.
Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug;
27 Et pluit super eos sicut pulverem carnes, et sicut arenam maris volatilia pennata.
I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim;
28 Et ceciderunt in medio castrorum eorum, circa tabernacula eorum.
Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh.
29 Et manducaverunt, et saturati sunt nimis, et desiderium eorum attulit eis:
I najedoše se i dade im što su željeli.
30 non sunt fraudati a desiderio suo. Adhuc escæ eorum erant in ore ipsorum,
Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem,
31 et ira Dei ascendit super eos: et occidit pingues eorum, et electos Israël impedivit.
Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi.
32 In omnibus his peccaverunt adhuc, et non crediderunt in mirabilibus ejus.
Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem.
33 Et defecerunt in vanitate dies eorum, et anni eorum cum festinatione.
I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu.
34 Cum occideret eos, quærebant eum et revertebantur, et diluculo veniebant ad eum.
Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga;
35 Et rememorati sunt quia Deus adjutor est eorum, et Deus excelsus redemptor eorum est.
I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov.
36 Et dilexerunt eum in ore suo, et lingua sua mentiti sunt ei;
Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu.
37 cor autem eorum non erat rectum cum eo, nec fideles habiti sunt in testamento ejus.
A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu.
38 Ipse autem est misericors, et propitius fiet peccatis eorum, et non disperdet eos. Et abundavit ut averteret iram suam, et non accendit omnem iram suam.
Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje.
39 Et recordatus est quia caro sunt, spiritus vadens et non rediens.
Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se.
40 Quoties exacerbaverunt eum in deserto; in iram concitaverunt eum in inaquoso?
Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi!
41 Et conversi sunt, et tentaverunt Deum, et sanctum Israël exacerbaverunt.
Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše.
42 Non sunt recordati manus ejus, die qua redemit eos de manu tribulantis:
Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje,
43 sicut posuit in Ægypto signa sua, et prodigia sua in campo Taneos;
U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu;
44 et convertit in sanguinem flumina eorum, et imbres eorum, ne biberent.
I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti.
45 Misit in eos cœnomyiam, et comedit eos, et ranam, et disperdidit eos;
Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more.
46 et dedit ærugini fructus eorum, et labores eorum locustæ;
Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima.
47 et occidit in grandine vineas eorum, et moros eorum in pruina;
Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom.
48 et tradidit grandini jumenta eorum, et possessionem eorum igni;
Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji.
49 misit in eos iram indignationis suæ, indignationem, et iram, et tribulationem, immissiones per angelos malos.
Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela.
50 Viam fecit semitæ iræ suæ: non pepercit a morte animabus eorum, et jumenta eorum in morte conclusit:
Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru.
51 et percussit omne primogenitum in terra Ægypti; primitias omnis laboris eorum in tabernaculis Cham:
Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem.
52 et abstulit sicut oves populum suum, et perduxit eos tamquam gregem in deserto:
I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje.
53 et deduxit eos in spe, et non timuerunt, et inimicos eorum operuit mare.
Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more.
54 Et induxit eos in montem sanctificationis suæ, montem quem acquisivit dextera ejus; et ejecit a facie eorum gentes, et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis;
I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova.
55 et habitare fecit in tabernaculis eorum tribus Israël.
Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva.
56 Et tentaverunt, et exacerbaverunt Deum excelsum, et testimonia ejus non custodierunt.
Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše.
57 Et averterunt se, et non servaverunt pactum: quemadmodum patres eorum, conversi sunt in arcum pravum.
Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk.
58 In iram concitaverunt eum in collibus suis, et in sculptilibus suis ad æmulationem eum provocaverunt.
Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga.
59 Audivit Deus, et sprevit, et ad nihilum redegit valde Israël.
Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma.
60 Et repulit tabernaculum Silo, tabernaculum suum, ubi habitavit in hominibus.
Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma.
61 Et tradidit in captivitatem virtutem eorum, et pulchritudinem eorum in manus inimici.
I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve.
62 Et conclusit in gladio populum suum, et hæreditatem suam sprevit.
I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se.
63 Juvenes eorum comedit ignis, et virgines eorum non sunt lamentatæ.
Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama;
64 Sacerdotes eorum in gladio ceciderunt, et viduæ eorum non plorabantur.
Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše.
65 Et excitatus est tamquam dormiens Dominus, tamquam potens crapulatus a vino.
Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina.
66 Et percussit inimicos suos in posteriora; opprobrium sempiternum dedit illis.
I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih.
67 Et repulit tabernaculum Joseph, et tribum Ephraim non elegit:
I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra.
68 sed elegit tribum Juda, montem Sion, quem dilexit.
Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje.
69 Et ædificavit sicut unicornium sanctificium suum, in terra quam fundavit in sæcula.
I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka.
70 Et elegit David, servum suum, et sustulit eum de gregibus ovium; de post fœtantes accepit eum:
I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih,
71 pascere Jacob servum suum, et Israël hæreditatem suam.
I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja.
72 Et pavit eos in innocentia cordis sui, et in intellectibus manuum suarum deduxit eos.
I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.
