< Від Луки 11 >

1 І сталось, як молився Він у місці одно́му, і коли перестав, озвався до Нього один із Його у́чнів: „Господи, навчи нас молитися, як і Іван навчив своїх учнів.“
Nau hethauwuu, henee, daunausuvevethahede haedaunanenee, hāejenedaude, hanesāhenith hethauguhādaune hathāhuk, Vahadāhene, jeechauhauthehāa hadnesevevethahee, waude Jaun jea neesechauhauthehaude hethauguhādaunau.
2 Він же промовив до них: „Коли молитеся, говоріть: „Отче наш, що на небі! Нехай святиться Ім'я́ Твоє, нехай при́йде Царство Твоє, нехай бу́де воля Твоя, як на небі, так і на землі.
Nau hanaāāedauwunaude, hāene nananena vanevethahenā jeenanesenehena, Hāsaunaunene Nananede hanedaude hejavaa, Vadanauha Nananene haneseede. Nananene hanajanede hanājaunauau. Nananene hathanavāane hadnaasedaunee hasauau hejavaa, nau jee nuu vedauauwuu.
3 Хліба нашого щоденного дай нам на кожний день.
Hejevenāa hadauchusenee hayauwusenee vethewau.
4 І прости нам наші гріхи́, бо й самі ми прощаємо кожному боржнико́ві нашому. І не введи нас у випробо́вування, але визволи нас від лукавого!“
Nau jejaegudanauwunāa hewauchudaudenedaunau hanau nechau nejaegudanauwunade haunauude hanesāde nethāesayānedanauwunāade. Nau jevaechauhāa nedauvasehadee; hau haugaunayauhāa hehethee hadau wausauau.
5 І сказав Він до них: „Хто з вас матиме при́ятеля, і пі́де до нього опі́вночі, і скаже йому: „Позич мені, друже, три хліби́,
Nau hanaāāedauwunaude, hanaa nananena hadnenedaehahede, nau hadneyehaude thaudajaa, nau hadethaude, Va, jeehe hanasāe jauaujaunau;
6 бо прийшов із дороги до мене мій при́ятель, я ж не маю, що́ дати йому“.
Hanau nādae daunauujādaunānau, nau nananenau haeyauhuunee nauchauwaude?
7 А той із сере́дини в відповідь скаже: „Не роби мені кло́поту, — уже за́мкнені двері, і мої діти зо мною на ліжкові. Не можу я встати та дати тобі“.
Nau hehethee jedauwuu hadnauchuhanehede nau hadnenehede, Jevajanethajuhu: dajanau wauwu haugauhude, nau nanesaunauau nanejauwu naudauvaa; nananenau nāhauwuneethauwauthe nau hajeneevenathane.
8 Кажу вам: коли він не встане, і не дасть ради дружби йому, то за докуча́ння його він устане та й дасть йому, скільки той потребу́є.
Nananenau hāedauwunathana, hadnehauwuthauwauthene nau hadvenāde hanau dauhunedaehāwaude, auhanau dauneenāhede hadthauwauthenith nau hadvenāde daun hadauchuvathehāthe.
9 І Я вам кажу́: просіть, — і буде вам да́но, шукайте — і знайдете, стукайте — і відчинять вам!
Nau nananenau hāedauwunathana, Henedauwauau, nau hadnevenana; henaudethāe, nau hadneveedena; hewaudāhee (dajanau), nau hadnegaunedanauwunana.
10 Бо кожен, хто просить — одержує, хто шукає — знахо́дить, а тому́, хто стукає — відчинять.
Hanau haunauude hanesāde nethāenedauwaude neneaudauwaude; nau henee nenaudethāde neveenauau; nau henee newaudāhaude (dajanaune) hadgaunanauwunade.
11 І котри́й з вас, батьків, як син хліба проси́тиме, подасть йому каменя? Або, як проситиме риби, замість риби подасть йому га́дину?
Hith hāahenau nedauwunānagu jauaujaunau jasaa nananena henesaunaune, gauhadvenaa hauunaugane? wauāthe nedauwunāhuk nauwu, gauhadvena hauchuhanee gauhadnanene nauwunenith seseyāne?
12 Або, як яйця́ він проситиме, дасть йому скорпіо́на?
Wauāthe nedauwunāhuk naunau, gauhadvena hauwauhaudanethe?
13 Отож, коли ви, бувши злі, потра́пите добрі дари́ своїм дітям давати, — скільки ж більше Небесний Отець подасть Духа Святого всім тим, хто проситиме в Нього?“
Hith nananena, hauhauganenagu, hadaenava hadnesevenauna hethadenee venadedaunau nananena hadāeyaunevenau: duthāee nananena hejavaa Hāsaunaunenau hadvenāva Vadanauwauthauwu nethāenedauwunauna?
14 Раз виго́нив Він де́мона, який був німий. І коли демон вийшов, німий заговорив. А наро́д дивувався.
Nau neausāguthaude haujaun, nau heehauwanadene. Nau hethauwuu hāejathāaude haujau, hanaāejaanadede; nau henanedanede haegaugauuthajaudene.
15 А деякі з них гомоніли: „Виганяє Він де́монів силою Вельзеву́ла, князя де́монів“.
Hau jasaa hahagu, Nausāguthaude haujaunau heee Beelzehub najane haujaunaa.
16 А інші, випробовуючи, хотіли від Нього ознаки із неба.
Nau hauthauau, haenaudayādaunaa, haenehethaa hadnauhauthaudenenee hehethee hejavaa.
17 Він же знав думки їхні, і промовив до них: „Кожне царство, само проти себе поді́лене, запусті́є, і дім на дім упаде́.
Hau haeaene hedenethajaudenene, haeāedauwuna, Hadauchaa najanede nanayāsenauaugu nehayau hadneyauhuu; nau hauauwuu hasānavadenaugu hauauwuu hadjanesaa.
18 А коли й сатана́ поділився сам супроти себе, — як стоятиме царство його? А ви кажете, що Вельзеву́лом виго́ню Я демонів.
Hith, Haujau jea hasānavadagu, hauddusetheaugune henajanede? hanau nananena denehena nananenau deausāguthaugaunee haujaunauau hehethee Beelzebub.
19 Коли ж Вельзеву́лом виго́ню Я демонів, то чим виганяють їх ваші сини? Тому вони стануть вам су́ддями.
Nau hith nananenau hausāguthaugaunee hehethee Beelzebub haujaunauau, hanaa hāahenau hadnausāguthaude? hadedauchuwuwuna.
20 А коли пальцем Божим виго́ню Я де́монів, то справді прийшло до вас Боже Царство.
Hau hith nananenau hejadenethedaunaugu Hejavaneauthau hausāguthaugaunee haujaunauau, hethauwuu henajanede Hejavaneauthau hedasāna.
21 Коли сильний збройно свій двір стереже, то в безпе́ці маєток його.
Henane danāahethe hedauchuaunau haunaunedehuk hedauauwuu, hevatheyaunau nedādauyaunee:
22 Коли ж дужчий від нього його нападе́ й переможе, то всю збро́ю йому забере́, на яку покладався був той, і роздасть свою здо́бич.
Hau hāejavaādāāhenethe javaāhehuk hedasāhuk, nau veavehāhaugu, hadnedanauwunāde vahee hedauchuaunau heaanadauwaudenau, nau hadjaanenee hesehaudenau.
23 Хто не зо Мною, той проти Мене; і хто не збирає зо Мною, той розкидає!
Daun najenethaunāde hasānavānau: nau daun najenethauāyāvāde naneāsauauwaude.
24 Коли дух нечистий виходить з люди́ни, то блукає місцями безві́дними, відпочинку шукаючи, але, не знахо́дячи, каже: „Верну́ся до хати своєї, звідки я вийшов“.
Hāenauthauthe wauchāde haujau henanene, nehedesade hadaujenajenenee, denaudedede dauyānusenade; nau janeveedethe, naneenehede, nananenau hadjaesanau naudauauwuu needaujenauahenau.
25 А як ве́рнеться він, то хату знахо́дить заме́тену й при́брану.
Nau jaenauusathe, neveedede nesewaudeauhunee nau neyaudauthaunenee.
26 Тоді він іде та й приводить сімох інших духів, лютіших за себе, — і входять вони та й живуть там. І буде останнє люди́ні тій гірше за перше!“
Naeneejathāaude, nau naneedanauwaude hanesaudauchunethe hauthauau haujaunau javaānauhauganenethe javaāhede; nau naneejedāthee, nau nanejanauguthee: nau waunee henee henane naeneejavaānauhauganede nedauaunejeethāde.
27 І сталось, як Він це говорив, одна жінка з народу свій голос підне́сла й сказала до Нього: „Блаженна утро́ба, що носила Тебе, і груди, що Ти ссав їх!“
Nau hethauwuu, hajeseanadede nuu hayauhuhau, jasaa hesā hehethee henanedaa haevasanade, nau hathauhuk, Hauwunaunade henesaunehe hājanesauthāde Nananene, nau hethanau nedaunenane.
28 А Він відказав: „Так. Блаженні ж і ті, хто слухає Божого Слова і його береже́!“
Hau hahagu, Haa, nausunee, nauwunaunathee nethāejaathededuu hedanadedaunene Hejavaneauthu, nau naunaunedethee.
29 А як люди збира́лися, Він почав промовляти: „Рід цей — рід лукавий: він ознаки шукає, та ознаки йому не дадуть, крім ознаки проро́ка Йо́ни.
Nau henanedanede hāeneenanauthenanedauhuu, hanaāejasesenehede, Nuu nanaa wausauau henaedede: nevadaunauhauthāthee; nau hegau nauhauthaude hadvenaunauau, hau vavade nauhauthau nananede Jonas haeyāhe.
30 Бо як Йо́на ознакою був для ніневі́тян, так буде й Син Лю́дський для роду цього́.
Hanau Jonas neesenauhauthehaude Ninevites, nechau jea Heau henane hadnaathāde nuu henaedede.
31 Цариця півде́нна на суд стане з му́жами роду цього́, — і їх засудить, бо вона з кінця світу прийшла Соломо́нову мудрість послухати. А тут ось Хтось більший, аніж Соломо́н!
Nenauchuwusā janauhuu hadjaegauhāde naudedaunadenesee nauguu henanenau nuu henaedede, nau hadnauthauwuvāna: hanau dejewaunejaathehaude hehethee hāauauvadenee naunaudāhenith Solomon; nau naune, hejavaāhedaune Solomon hanedaunith.
32 Ніневі́тяни стануть на суд із цим родом, — і засудять його, вони бо пока́ялися через Йонину проповідь. А тут ось Хтось більший, ніж Йона!
Henanenauau hehethee Nineveh hadjaegauhāthee naudedaunadenesee nauguu nuu henaedede, nau hadnauthauwuvāna: hanau dauaugauthethajauduu hedauthedaunene Jonas; nau, naune, hejavaāhedaune Jonas hanedaunith.
33 Засвіченого світла ніхто в схо́вок не ставить, ані під посу́дину, але на світи́льника, щоб бачили світло, хто входить.
Hegau henane, hāesedeauchauuu nauauuthayau, hehauwujenane yauthee, daudause hehauwugaudauyauvasenaunaa, hau dasee nauauuthayauneetheaugunee, nethāejedāthee hadnenauhauduu naunauasādanee.
34 Око твоє — то світи́льник для тіла; тому́, як око твоє буде дуже, то й усе тіло твоє буде світле. А коли б твоє око нездатне було́, то й усе тіло твоє буде темне.
Hanesenee vadanayannaa nanaa nevasesānee: nanaa hāenesadee hasesānenau nananena, nananene hadnaunauudauyauau hadanayau jea hanechauchaunaa hesee; hau hāene nananene hasesā wausuu, hadanayau jea hadnechauchaunaudene vaneeyauau.
35 Отож, уважай, щоб те світло, що в тобі, не сталося те́мрявою!
Haunauyauhaudauwauau hanau henee hesee hathāsadaude nananene jeva veeyauha.
36 Бо коли твоє тіло все світле, і не має жа́дної темної частини, то все буде світле, неначе б світильник ося́яв блиском тебе“.
Hith nananene haunauudauyaugu hadanayau hanau hadnechauchaunaudene hesee, hadnehauwugauuveeyau haunauude hadnechauchaunaa hesee, waude naunauasādāe nauauuthayau nevenāna hesee.
37 Коли Він говорив, то один фарисей став благати Його пообідати в нього. Він же прийшов та й сів при столі.
Nau hajesanadede, jachau Nesethajauhu haeadethaa hadnethevethehewaude: nau haewaunejedā, nau haejanaugu dauvethede.
38 Фарисей же, побачивши це, здивувався, що перед обідом Він перш не обмився.
Nau hāene Nesethajauhu nauhaudauau, haegaudauvanava daujaheseuhunith nedauau hajesejevethehenith.
39 Господь же промовив до нього: „Тепер ви, фарисеї, он чистите зо́внішність ку́хля та миски, а ваше нутро́ повне зди́рства та кривди!
Nau Vahadāhenith hathāhuk, Hewaunehaa nananena Nesethajauhuhauau neyauthahenauwuna jathee vāenaunau nau saenaunau; hau nananena hethauvaa hanechauchaunaudena vahedayaude nau hauhauganede.
40 Нерозумні, — чи ж Той, Хто створив оте зо́внішнє, не створив Він і внутрішнє?
Nananena janethauvahena, gaujenane Hejavaneauthau nenesedede jathee gaujee henesede jedauwuu?
41 Тож милостиню подавайте з унутрішнього, — і ось все буде вам чисте.
Hau hevāe hauwuyau daun hanetheyaunenau; nau, naune, vahee hayauhuhau hadnesewaudeanauwunana?
42 Горе вам, фарисеям, — бо ви десятину даєте з м'яти та рути й усякого зілля, але обминаєте суд та Божу любов; це треба робити, і того́ не лишати!
Hau naunauthauau hadnedasāna nananena Nesethajauhuhauau, hanau nananena hadvāna vadadauchu wauhaunauau nau naneujaudevejechau nau vahee hathāejajāesuu vejechau, nau hadjavechaudauwuna vavesauchuwude nau devechauthade Hejavaneauthau; nuu hāvachunaasedauna, nau hānanejenaudauwuna hauthauau nejesehee.
43 Горе вам, фарисеям, що любите перші лавки́ в синагогах та привіти на ри́нках!
Naunauthauau hadnedasāna nananena Nesethajauhuhauau, hanau nananena devechaudauwuna najatheaugudaunau jedauwuu vevethahenauauwuu, nau dejachauthana nedauaudaunauvadee.
44 Горе вам, — бо ви як гроби́ непомітні, — люди ж ходять по них і не знають того“.
Naunauthauau hadnedasāna nananena, wauthaunauhāhehauau nau Nesethajauhuhauau, nanadaunahena, hanau nananena waude nedaugaudauyauhudaunee dejenauhauwuu, nau henanenauau nedasejavesathee hehauwaenaunā.
45 Озвався ж один із зако́нників, і каже Йому: „Учителю, кажучи це, Ти і нас ображаєш!“
Hanaāauchuhananadede hanesāde nanavaavehe, nau hathauhuk, Hechauhauthethāhe, nuu dauhanadene nananene naunaunauthevāana jea.
46 А Він відказав: „Горе й вам, зако́нникам, бо ви на людей тягарі́ накладаєте, які важко носити, а самі й одним пальцем своїм не дото́ркуєтесь тягарі́в!
Nau hathāhuk naunauthauau hadnedasāna nananena jea, nananena nanavaavehehauau, hanau nananena henenauchuna henanenauau nauguu henenauchude hehayaudee javechauhunee, nau nananena nehayau jevavasanauwuu henenauchudaunau heee hanesadee nananena hajadenenau.
47 Горе вам, бо надгро́бки пророкам ви ставите, — ваші ж батьки́ були їх повбивали.
Naunauthauau hadnedasāna nananena, hanau nananena denesedaunauna gaujauaudahenauauwu haeyāhehauau, nau hāsaunaunenau denauauthee.
48 Так, — визнаєте ви й хвалите вчинки батьків своїх: бо вони їх повбивали, а ви їм надгро́бки будуєте!
Hethauwuu nananena haeyāna henee nananena wauhaunee nanāsedauthee hāsaunaunenau: hanau denauauthee, nau nananena nenesedena hegaujauaudahenauauwunenau,
49 Через те й мудрість Божа сказала: „Я пошлю їм пророків й апо́столів, — вони ж декого з них повбивають, а декого ви́женуть,
Naasauau jea hahagu hedaeyaude Hejavaneauthau, Hadjenanu haeyāhehauau nau vadauhanauau, nau hauthauau hadnenaathee nau hadnenaunaunauchauthehathee:
50 щоб на роді оцім відомстилася кров усіх пророків, що пролита від ство́рення світу,
Henee hevaevenau vahee haeyāhehauau, hanedaunee hehethee davadeesehee vedauauwuu, hadneenaudedauwuhuu nuu henaedede;
51 від крови Авеля аж до крови Заха́рія, що загинув між же́ртівником і храмом“! Так, кажу вам, — відомсти́ться це все на цім роді!
Hehethee hevaevaa Abel nauuu hevaevaa Zacharias henee nenajaa nahethāe jaanaa nau vadannauauwuu: hethauwuu nananenau nehethathana nananena, hadneenaudedauwuhuu nuu heee henaedede.
52 Горе вам, зако́нникам, бо взяли́ ви ключа́ розумі́ння: самі не ввійшли, і тим, хто хотів увійти, борони́ли!“
Naunauthauau hadnedasāna nananena nanavaavehehauau, hanau nananena dauhudanauwuna gaunaudauauha haeyaude: nananena hadnehauwujedāva nehayau, nau henee hathāejedāthee nananena najauaunauna.
53 А коли Він вихо́див ізвідти, стали книжники та фарисеї сильно тиснути та від Нього допитуватись про багато речей, —
Nau daunenehedauau nuu hayauhuhau yesee, wauthaunauhāhehau nau Nesethajauhuhauau hanaāejaseseneenanaudedaunāde, nau haeneenadaunanauau hadnauthedaudauwunith hauwauhuu hayauhuhau;
54 вони чатува́ли на Нього, щоб зловити що з уст Його (і щоб оска́ржити Його́).
Haeaudenauthaa, nau hadnesedanauwunethe hayewhu hehethee hedenene, hadnāedauwauthauthee.

< Від Луки 11 >