Maʻake 5
1 Pea naʻa nau tuku mai ki he kauvai ʻe taha ʻoe tahi, ki he fonua ʻoe kakai Kataline.
Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
2 Pea kuo haʻu ia mei he vaka, pea fakafetaulaki leva kiate ia ʻae tangata mei he ngaahi faʻitoka, pea naʻe ʻiate ia ʻae laumālie ʻuli,
Čim iziđe iz lađe, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki čovjek s nečistim duhom.
3 Pea naʻe nofo pe ia ʻi he ngaahi faʻitoka; pea naʻe ʻikai ha tangata te ne faʻa haʻi ʻaki ia ʻae ngaahi ukamea fihifihi:
Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima
4 He koeʻuhi kuo liunga lahi hono haʻi ʻaki ʻae ngaahi ukamea fakamaʻu mo e ngaahi ukamea fihifihi, pea kuo ne motumotuhi ʻae ngaahi ukamea fihifihi, pea motumotu mo e ngaahi ukamea fakamaʻu: pea kuo ʻikai faʻa fakalalata ia ʻe ha taha.
jer je već često bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5 Pea naʻe ʻi he ngaahi moʻunga ia mo e ngaahi faʻitoka maʻuaipē, ʻi he pō mo e ʻaho, ʻo ne tangi ai, mo ne tafatafaʻi ʻaki ia ʻae ngaahi maka.
Po cijele bi noći i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem.
6 Ka ʻi heʻene mamata mei he mamaʻo kia Sisu, naʻa ne lele ʻo hū kiate ia.
Kad izdaleka opazi Isusa, dotrči i pokloni mu se,
7 ʻO tangi leʻo lahi, ʻo ne pehē, “Ko e hā au kiate koe, Sisu, ko e ʻAlo ʻoe fungani ʻOtua māʻolunga? ʻOku ou hū tōtōaki kiate koe ʻi he ʻOtua, ke ʻoua naʻa ke fakamamahiʻi au.”
a onda u sav glas povika: “Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”
8 (He naʻa ne pehē kiate ia, “Haʻu kituʻa mei he tangata, ʻa koe ko e laumālie ʻuli.”)
Jer Isus mu bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!”
9 Pea ne fehuʻi kiate ia, “Ko hai ho hingoa?” Pea pehēange ʻe ia, “Ko Lisione hoku hingoa; he ʻoku mau tokolahi.”
Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaže mu: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!”
10 Pea ne kole fakamātoato kiate ia ke ʻoua naʻa ne kapusi ʻakinautolu mei he fonua.
I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja.
11 Pea naʻe ʻi ai, ʻo ofi ki he ngaahi moʻunga, ʻae fanga puaka lahi naʻe fafanga.
A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
12 Pea kole ʻe he kau laumālie kotoa pē kiate ia, ʻo pehē, “Fekau ʻakimautolu ki he fanga puaka, koeʻuhi ke mau hū ki ai.”
Zaklinjahu ga dakle: “Pošalji nas u ove svinje da u njih uđemo!”
13 Pea tuku leva ʻe Sisu ke nau [fai ia]. Pea ʻalu atu ʻae kau laumālie ʻuli, ʻo hū ki he fanga puaka: pea feleleʻi ʻo ʻoho ʻae fanga puaka ʻi he potu tahifohifo ki tahi, (naʻa nau toko ua afe nai; ) pea melemo ʻi he tahi.
I on im dopusti. Tada iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje. I krdo od oko dvije tisuće jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
14 Pea feholaki ʻakinautolu naʻe tauhi ʻae fanga puaka, ʻo fakahā ki he kolo, pea mo e tukuʻuta. Pea naʻa nau ʻalu ange ke mamata ki he meʻa kuo fai.
Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi pođoše vidjeti što se dogodilo.
15 Pea nau haʻu kia Sisu, ʻo mamata kiate ia naʻe ulusino ai ʻae laumālie ʻuli, ʻo ne maʻu ʻae lisione, ʻoku nofo ia, kuo kofu, pea poto hono loto: pea nau manavahē
Dođu Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obučen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se.
16 Pea ko kinautolu naʻe mamata [ki ai], naʻa nau fakahā kiate kinautolu ʻae meʻa naʻe hoko kiate ia naʻe ulusino ai ʻae tēvolo, pea mo e meʻa ki he fanga puaka.
A očevici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama.
17 Pea nau kole leva kiate ia ke ne ʻalu ʻi honau fonua.
Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja.
18 Pea kuo ʻalu ia ki vaka, pea ko ia naʻe ulusino ai ʻae tēvolo ne kole kiate ia ke na nonofo.
Kad je ulazio u lađu, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj.
19 Ka naʻe ʻikai loto ki ai ʻa Sisu, ka naʻa ne pehē, “ʻAlu ki ho ʻapi ki ho kāinga, mo fakahā kiate kinautolu ʻae ngaahi meʻa lahi kuo fai ʻe he ʻEiki maʻau, mo ʻene manavaʻofa kiate koe.”
No on mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima pa im javi što ti je učinio Gospodin, kako ti se smilovao.”
20 Pea ne ʻalu ia, ʻo fua fakahā ʻi Tikapolisi ʻae ngaahi meʻa lahi kuo fai ʻe Sisu maʻana: pea ofo ai kotoa pē.
On ode i poče razglašavati po Dekapolu što mu učini Isus. I svi su se divili.
21 Pea kuo toe folau ʻa Sisu ʻi he vaka ki he kauvai ʻe taha, pea kātoa ai kiate ia ʻae kakai tokolahi: pea kuo ofi ia ki tahi.
Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet.
22 Pea vakai, naʻe ʻalu ange ʻae tokotaha ʻoe kau pule ʻoe falelotu, ko Sailosi hono hingoa; pea ʻi heʻene mamata kiate ia, naʻa ne tō hifo ki hono vaʻe,
Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge
23 ʻO ne kole fakamātoato kiate ia, ʻo pehē, “Ko hoku ʻofefine siʻi ʻoku tei mate: haʻu, ʻo hili ho nima kiate ia, koeʻuhi ke moʻui ai: pea ʻe moʻui ia.”
pa ga usrdno moljaše: “Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!”
24 Pea naʻa na ō mo [Sisu]; pea muimui kiate ia ʻae kakai tokolahi, ʻo fakaʻefihia ia.
I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
25 Pea ko e fefine ʻe tokotaha, naʻe hongofulu ma ua ʻae taʻu ʻoe ʻau toto ʻiate ia,
A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
26 Pea kuo lahi ʻae meʻa kuo ne kātaki ʻi he kau faitoʻo tokolahi, pea kuo fakaʻosi ʻe ia ʻa ʻene meʻa kotoa pē, pea ʻikai fakaʻaʻau ki muʻa, kae ʻāsili pe hono mahaki.
mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore.
27 Kuo fanongo ia kia Sisu, pea haʻu mo e fononga mei mui, ʻo ala ki hono kofu:
Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine.
28 He kuo pehē ʻe ia, “Kapau teu ala pe ki hono kofu, te u moʻui ai.”
Mislila je: “Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.”
29 Pea matuʻu fakafokifā pe ʻae ʻau ʻa hono toto; pea ne ongoʻi ʻi hono sino kuo fakamoʻui ia mei he mahaki ko ia.
I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla.
30 Pea kuo ʻilo loto ʻe Sisu kuo ʻalu atu ʻiate ia ʻae mālohi, pea ne tafoki ia ki he kakai, mo ne pehē, “Ko hai naʻe ala ki hoku kofu?”
Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: “Tko se to dotaknu mojih haljina?”
31 Pea pehēange ʻene kau ākonga kiate ia, “ʻOku ke vakai ki he tokolahi ʻoku fakaʻefi koe, pea ʻoku ke pehē, ‘Ko hai kuo ala kiate au?’”
A učenici mu rekoše: “Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: 'Tko me se to dotaknu?'”
32 Pea vakai foli ʻe ia ke mamata kiate ia kuo ne fai ʻae meʻa ni.
A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini.
33 Ka kuo ʻilo ʻe he fefine ʻaia kuo fai kiate ia, pea haʻu ia, ʻoku manavahē mo tetetete, ʻo tō ki lalo ʻi hono ʻao, ʻo ne tala kiate ia ʻae moʻoni kotoa pē.
Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
34 Pea ne pehē kiate ia, “ʻOfefine, kuo fakamoʻui koe ʻe hoʻo tui; ʻalu ʻi he fiemālie, pea ke moʻui mei hoʻo mahaki.”
On joj reče: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”
35 Kae lolotonga ʻene lea, mo e haʻu [ʻae niʻihi ]mei [he fale ]ʻoe pule ʻoe falelotu, ʻonau pehē, “Kuo pekia ho ʻofefine: ko e hā ʻoku ke kei fakafiu ai ʻae ʻEiki?”
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. “Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?”
36 Pea kuo fanongo leva ʻe Sisu ki he lea naʻe lea ʻaki, pea pehē ʻe ia ki he pule ʻoe falelotu, “ʻOua te ke manavahē, ka ke tui pe.”
Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
37 Pea naʻe ʻikai tuku ʻe ia ke muimui ha tokotaha kiate ia, ka ko Pita, mo Semisi, mo Sione ko e tokoua ʻo Semisi.
I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
38 Pea hoko ia ki he fale ʻoe pule ʻoe falelotu, ʻo mamata ki he maveuveu, mo kinautolu naʻe tangi mo tangilāulau lahi.
I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
39 Pea kuo hū ia ki loto [fale], mo ne pehē kiate kinautolu, “Ko e hā ʻoku mou maveuveu, mo tangi ai? ʻOku ʻikai mate ʻae taʻahine, ka ʻoku mohe [pe].”
Uđe i kaže im: “Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.”
40 Ka naʻa nau kakata manuki kiate ia. Pea kuo fekau ʻe ia ke nau ʻalu kotoa pē kituʻa, pea ne ʻave ʻae tamai mo e faʻē ʻae taʻahine, mo kinautolu naʻe ʻiate ia, pea nau hū ki he potu ʻoku tokoto ai ʻae taʻahine.
A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete.
41 Pea ne puke ʻae nima ʻoe taʻahine, mo ne pehē kiate ia, “Talita kiumi;” ʻaia ko hono ʻuhinga, “Taʻahine, ʻoku ou pehē kiate koe, Tuʻu hake.”
Primi dijete za ruku govoreći: “Talita, kum!” što znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!”
42 Pea tuʻu hake leva ʻae taʻahine, ʻo ʻeveʻeva; he kuo hongofulu ma ua hono taʻu. Pea naʻe ofo ai ʻakinautolu ʻi he ofo lahi.
I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku.
43 Pea ne fekau mālohi kiate kinautolu ke ʻoua naʻa ʻilo ia ʻe ha taha; mo ne fekau ke ʻatu ha meʻakai kiate ia.
On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
