Maʻake 4
1 Pea toe kamata akonaki ia ʻi he matātahi: pea kuo kātoa kiate ia ʻae fuʻu kakai, ko ia ne heka ai ia ki he vaka, ʻo nofo ʻi tahi: pea naʻe ʻi ʻuta ʻo ofi ki tahi ʻae kakai kotoa pē.
I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu.
2 Pea ne akonaki ʻaki ʻakinautolu ʻae meʻa kehekehe ʻi he fakatātā, ʻo ne pehē kiate kinautolu ʻi heʻene akonaki,
Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci:
3 “Fanongo; Vakai, naʻe ʻalu atu ʻae tangata tūtuuʻi ke tūtuuʻi:
“Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati.
4 Pea ʻi heʻene tūtuuʻi, naʻe mokulu ʻa e [tenga ]niʻihi ʻi he veʻe hala, pea haʻu ʻae fanga manupuna ʻoe ʻatā, ʻo kai ʻo ʻosi ia.
I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.
5 Pea mokulu ʻae niʻihi ki he potu makamaka, naʻe siʻi ai ʻae kelekele; pea tupu leva ia, koeʻuhi naʻe ʻikai matolu ʻae kelekele:
Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje.
6 Ka ʻi he ʻalu hake ʻae laʻā, naʻe vela ai ia; pea koeʻuhi naʻe ʻikai hano aka, ne mate ia.
Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se.
7 Pea mokulu ʻae niʻihi ki he ʻakau talatala, pea tupu hake ʻae ʻakau talatala, ʻo fakakāsia ia, pea ʻikai ai hano fua.
Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese.
8 Pea mokulu ʻae niʻihi ki he kelekele lelei, pea tupu hake ʻae fua ʻo lahi; ʻo taki tolungofulu ʻae niʻihi, pea taki onongofulu ʻae niʻihi, pea taki teau ʻae niʻihi.”
Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.”
9 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Ko ia ʻoku telinga ongo, ke ongoʻi ia.”
I doda: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”
10 Pea kuo tokotaha pe ia, pea ko kinautolu naʻe ʻiate ia mo e toko hongofulu ma toko ua, naʻa nau fehuʻi kiate ia ki he fakatātā.
Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama.
11 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Kuo tuku kiate kimoutolu ke mou ʻilo ʻae meʻa lilo ʻoe puleʻanga ʻoe ʻOtua: ka ʻoku fai ʻae ngaahi meʻa[ni ]kotoa pē ʻi he fakatātā kiate kinautolu ʻoku ʻituʻa:
I govoraše im: “Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
12 Koeʻuhi ‘ʻOku nau ʻā ʻo mamata, kae ʻikai ʻilo; pea ʻoku nau fanongo mo ongo, kae ʻikai tokanga; telia naʻa ʻiloange kuo liliu ai ʻakinautolu, pea fakamolemole ai ʻenau ngaahi hia.’”
da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.”
13 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻOku ʻikai te mou ʻilo ʻae fakatātā ni? Pea te mou ʻilo fēfē ʻae ngaahi fakatātā kotoa pē?
I kaže im: “Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće?
14 Ko e tangata tūtuuʻi ʻoku ne tūtuuʻi ʻae folofola.
Sijač sije Riječ.
15 Ko kinautolu eni ʻi he veʻe hala, ʻaia ʻoku tūtuuʻi ki ai ʻae folofola; pea kuo nau fanongo, pea haʻu leva ʻa Sētane, ʻo ʻave ʻae folofola naʻe tūtuuʻi ki honau loto.
Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu.
16 Pea ko kinautolu eni foki kuo tūtuuʻi ʻi he potu makaʻia; ʻi heʻenau fanongo ki he folofola ʻoku nau maʻu leva ia ʻi he fiefia;
Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,
17 Ka ʻoku ʻikai ha aka ʻiate kinautolu, ko ia ʻoku nau maʻu ai [ia ]ʻo fuonounou: pea ka tupu ʻae mamahi pe ʻae fakatanga, koeʻuhi ko e folofola, ʻoku hinga leva ʻakinautolu.
ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne.
18 Pea ko kinautolu eni kuo tūtuuʻi ki he ʻakau talatala; ʻoku nau fanongo ki he folofola,
A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ,
19 Ka ko e tokanga ki māmani, mo e kākā ʻoe koloa, mo e hū ʻae holi lahi ki he ngaahi meʻa kehekehe, ʻoku kāsia ai ʻae folofola, pea taʻefua ai ia. (aiōn g165)
ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. (aiōn g165)
20 Pea ko kinautolu eni kuo tūtuuʻi ki he kelekele lelei; ʻoku nau fanongo ki he folofola, pea maʻu [ia], pea tupu ai ʻae fua, ko e taki tolungofulu ʻae niʻihi, pea taki onongofulu ʻae niʻihi, pea taki teau ʻae niʻihi.”
A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko.
21 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “ʻOku ʻomi koā ha maama ke tuku ʻi he lalo puha fua, pe ʻi lalo mohenga? Kae ʻikai ke fokotuʻu ki he tuʻunga maama?
I govoraše im: “Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak?
22 He ʻoku ʻikai ha meʻa ʻoku ʻufiʻufi, ʻe taʻefakahā; pea ʻoku ʻikai ha meʻa fakalilolilo, ʻe taʻeʻiloa.
Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo!
23 Ko e tangata ko ia ʻoku telinga ongo, ke ongoʻi ia.”
Ima li tko uši da čuje, neka čuje.”
24 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Tokanga ki he meʻa ʻoku mou fanongo ki ai: he ko e meʻa fuofua te mou fua ʻaki, ʻe [toe ]fua ʻaki kiate kimoutolu: pea ʻe foaki fakalahi kiate kimoutolu ʻoku tokanga.
I govoraše im: “Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se.
25 He ko ia ʻoku ne maʻu, ʻe [toe ]foaki kiate ia: pea ko ia ʻoku ʻikai ke maʻu, ʻe toʻo meiate ia ʻaia ʻoku ne maʻu.”
Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.”
26 Pea pehē ʻe ia, “Ko e puleʻanga ʻoe ʻOtua ʻoku tatau mo e tenga naʻe lī ʻe ha tangata ki he kelekele;
I govoraše im: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju.
27 Pea mohe ia, mo tuʻu hake, ʻi he pō mo e ʻaho, pea moʻui ʻae tenga ʻo tupu hake, ʻoku ʻikai te ne ʻilo pe ʻoku fēfē.
Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako;
28 He ʻoku tupu ʻi he kelekele ʻae fua ʻoʻona pe; ko e ʻuluaki ko e muka, pea hoko mo e fua, pea toki hoko mo e uite kuo motuʻa.
zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
29 Pea ka motuʻa ʻae fua, ʻoku ne ʻai leva ʻae hele tuʻusi, koeʻuhi kuo hoko ʻae ututaʻu.
A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.”
30 “Pea pehē ʻe ia, Te tau fakatatau ki he hā ʻae puleʻanga ʻoe ʻOtua? Pe ko e hā ha fakatātā te tau fakatatau ia ki ai?
I govoraše: “Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
31 ʻOku tatau ia mo e tengaʻi musita, ʻaia ʻoka tūtuuʻi ki he kelekele, ʻoku siʻi taha pe ʻi he ngaahi tenga kotoa pē ʻoku ʻi he kelekele:
Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
32 Ka kuo tūtuuʻi ia, pea tupu hake, ʻo hoko ʻo lahi ʻi he faʻahinga [ʻakau ]iiki kotoa pē, pea tupu ia ʻo vaʻavaʻa lalahi: ko ia ʻoku faʻa nofo ʻae fanga manu ʻoe ʻatā ʻi hono malumalu.”
jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”
33 Pea ʻi he ngaahi fakatātā pehē ʻo lahi, naʻa ne lea ʻaki ʻae lea kiate kinautolu, ʻo fakatatau ki heʻenau faʻa fanongo.
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati.
34 Pea naʻe ʻikai te ne lea kiate kinautolu ka ʻi he fakatātā pe: pea [ʻi heʻenau nonofo ]ko kinautolu pe, naʻa ne fakamatala ʻae meʻa kotoa pē ki heʻene kau ākonga.
Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
35 Pea kuo efiafi ʻi he ʻaho ko ia, naʻa ne pehē kiate kinautolu, “Ke tau ō ki he kauvai ʻe taha.”
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!”
36 Pea kuo nau fekau ke ʻalu ʻae kakai, pea nau ʻave ia ʻi heʻene kei ʻi he vaka. Pea naʻe folau mo ia ʻae ngaahi vaka iiki.
Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe.
37 Pea naʻe tupu ʻae fuʻu matangi lahi, pea feʻohofi ʻae ngaahi peau ki he vaka, pea ngoto ai.
Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili.
38 Pea naʻa ne ʻi he taumuli ʻoe vaka, ʻo mohe ki he ʻolunga: pea naʻa nau fafangu ia, ʻo pehē kiate ia, “ʻEiki, ʻoku ʻikai te ke tokangaʻi te tau mate?”
A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?”
39 Pea tuʻu hake ia, ʻo lolomi ʻae matangi, mo ne pehē ki he tahi, “Fiemālie, pea ke tokalelei.” Pea naʻe malū ʻae matangi, ʻo mātuʻaki tofukī.
On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
40 Pea pehē ʻe ia kiate kinautolu, “Ko e hā ʻoku mou manavasiʻi pehē ai? Ko e hā ʻoku ʻikai ai haʻamou tui?”
Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?”
41 Pea naʻa nau manavahē lahi ʻaupito, mo nau fepehēʻaki, “Ko hai ʻae tangata ni, ke talangofua pehē ʻae matangi mo e tahi kiate ia?”
Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
