< Ordspråksboken 8 >

1 Hör, visheten ropar, och förståndet höjer sin röst.
‌ʻIkai ʻoku kalanga ʻae poto? Pea ʻai mai ʻe he faʻa ʻilo hono leʻo?
2 Uppe på höjderna står hon, vid vägen, där stigarna mötas.
‌ʻOku tuʻu ia ʻi he tumutumu ʻoe ngaahi potu māʻolunga, mo e ngaahi potu ʻi he ngaahi veʻe hala.
3 Invid portarna, vid ingången till staden där man träder in genom dörrarna, höjer hon sitt rop:
‌ʻOku ne kalanga ʻi he ngaahi matapā, mo e ngaahi matanikolo, ʻi he ava ʻoe ngaahi matapā.
4 Till eder, I man, vill jag ropa, och min röst skall utgå till människors barn.
“ʻAe kau tangata, ʻoku ou ui kiate kimoutolu! Pea ʻoku hiki hake hoku leʻo ki he fānau ʻae tangata,
5 Lären klokhet, I fåkunnige, och I dårar, lären förstånd.
‌ʻAe kau sesele, mou ʻilo ʻae poto: pea ke maʻu ʻekimoutolu, ko e kau vale, ʻae loto faʻa ʻilo.
6 Hören, ty om höga ting vill jag tala, och mina läppar skola upplåta sig till att säga vad rätt är.
Fanongo; he te u lea ki he ngaahi meʻa ʻoku lelei; pea ʻe mafaʻa hoku loungutu ʻi he ngaahi meʻa totonu.
7 Ja, sanning skall min mun tala, en styggelse för mina läppar är ogudaktighet.
Pea ʻe lea ʻaki ʻae moʻoni ʻe hoku ngutu; pea ko e meʻa fakalielia ki hoku loungutu ʻae kovi.
8 Rättfärdiga äro alla min muns ord; i dem finnes intet falskt eller vrångt.
‌ʻOku ʻi he māʻoniʻoni ʻae ngaahi lea kotoa pē ʻa hoku ngutu; ʻoku ʻikai ha pikopiko pe ha kākā ʻi ai.
9 De äro alla sanna för den förståndige och rätta för dem som hava funnit kunskap.
‌ʻOku ʻilongofua kotoa pē kiate ia ʻoku poto, pea totonu kiate kinautolu ʻoku maʻu ʻae ʻilo.
10 Så tagen emot min tuktan hellre än silver, och kunskap hellre än utvalt guld.
Maʻuā ʻeku akonaki, kae siʻaki ʻae siliva; pea ke lelei hake ʻae maʻu ʻoe ʻilo ʻi he koula lelei.
11 Ty visheten är bättre än pärlor; allt vad härligt som finnes går ej upp emot henne.
“He ʻoku lelei hake ʻae poto ʻi he ngaahi maka koloa; pea ʻoku ʻikai faʻa tatau mo ia ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ʻoku ke faʻa holi ki ai.
12 Jag, visheten, är förtrogen med klokheten, och jag råder över eftertänksam insikt.
Ko au poto ʻoku ma nonofo mo faʻa filioʻi, pea u maʻu ʻae ʻilo ʻi he fakatupu meʻa foʻou.
13 Att frukta HERREN är att hata det onda; ja, högfärd, högmod, en ond vandel och en ränkfull mun, det hatar jag.
Ko e manavahē kia Sihova, ko e fehiʻa ia ki he kovi: ko e fielahi, mo e fakapuhopuhā, mo e angakovi mo e ngutu kovi, ʻoku ou fehiʻa ki ai.
14 Hos mig finnes råd och utväg; jag är förstånd, hos mig är makt.
‌ʻOku ʻaʻaku ʻae akonaki, mo e poto moʻoni: ko au ko e faʻa ʻilo, ʻoku ʻiate au ʻae mālohi.
15 Genom mig regera konungarna och stadga furstarna vad rätt är.
Ko e meʻa ʻiate au ʻoku pule ai ʻae ngaahi tuʻi, pea fai fakamaau ʻe he houʻeiki.
16 Genom mig härska härskarna och hövdingarna, ja, alla domare på jorden.
‌ʻOku pule ʻae houʻeiki ʻiate au, mo e kakai ʻeiki, mo e kau fakamaau kotoa pē ʻo māmani.
17 Jag älskar dem som älska mig, och de som söka mig, de finna mig.
‌ʻOku ou ʻofa kiate kinautolu ʻoku ʻofa kiate au; pea ʻe maʻu au ʻekinautolu ʻoku kumi tōtōaki kiate au.
18 Rikedom och ära vinnas hos mig, ädla skatter och rättfärdighet.
‌ʻOku ʻiate au ʻae koloa mo e ongoongolelei; ʻio, ʻae koloa taʻepopo mo e māʻoniʻoni.
19 Min frukt är bättre än guld, ja, finaste guld och den vinning jag skänker bättre än utvalt silver.
‌ʻOku lelei hake ʻi he koula ʻa hoku fua, ʻio, ʻi he koula lelei; mo ʻeku koloa ʻi he siliva lelei.
20 På rättfärdighetens väg går jag fram, mitt på det rättas stigar,
‌ʻOku ou takimuʻa ʻi he hala ʻoe māʻoniʻoni, ʻi he loto hala ʻoe fakamaau:
21 till att giva dem som älska mig en rik arvedel och till att fylla deras förrådshus.
Koeʻuhi ke u pule ke maʻu ʻae koloa moʻoni ʻekinautolu ʻoku ʻofa kiate au; pea te u fakafonu honau tukunga koloa.
22 HERREN skapade mig såsom sitt förstlingsverk, i urminnes tid, innan han gjorde något annat.
“Naʻe maʻu au ʻe Sihova ʻi he kamataʻanga ʻo hono hala, ʻi muʻa ange ʻi heʻene ngaahi ngāue ʻi muʻa.
23 Från evighet är jag insatt, från begynnelsen, ända ifrån jordens urtidsdagar.
Naʻe fokotuʻu au talu mei muʻa, mei he kamataʻanga ʻi he teʻeki ai ʻa māmani.
24 Innan djupen voro till, blev jag född, innan källor ännu funnos, fyllda med vatten
Naʻe fanauʻi au ʻi he teʻeki ke ai ha loloto; ʻi he teʻeki ai ha matavai ʻoku fonu ʻi he vai.
25 Förrän bergens grund var lagd, förrän höjderna funnos, blev jag född,
‌ʻI he teʻeki ke tuʻumaʻu ʻae ngaahi moʻunga; naʻe fanauʻi au ʻi he teʻeki ai ʻae ngaahi potu māʻolunga:
26 när han ännu icke hade skapat land och mark, ej ens det första av jordkretsens stoft.
‌ʻI he teʻeki ai te ne ngaohi ʻa māmani, pe ko e potu maʻalaʻala, pe ko e potu lahi ʻoe efu ʻo māmani.
27 När han beredde himmelen, var jag tillstädes, när han spände ett valv över djupet,
‌ʻI heʻene teuteu ʻae ngaahi langi, naʻaku ʻi ai au: pea ʻi heʻene tuku ʻae ngataʻanga ʻoe funga loloto:
28 när han fäste skyarna i höjden, när djupets källor bröto fram med makt,
‌ʻI heʻene fokotuʻu ʻae ngaahi ʻao ʻi ʻolunga: ʻi heʻene fakamālohi ʻae ngaahi matavai ʻoe loloto:
29 när han satte för havet dess gräns, så att vattnet icke skulle överträda hans befallning, när han fastställde jordens grundvalar --
‌ʻI heʻene tuku ki he tahi ʻene fono, ke ʻoua naʻa laka mai ia ʻi he meʻa kuo ne fekau: ʻi heʻene tuʻutuʻuni ʻae ngaahi tuʻunga ʻo māmani.
30 då fostrades jag såsom ett barn hos honom, då hade jag dag efter dag min lust och min lek inför hans ansikte beständigt;
Naʻaku ʻi ai mo ia, ʻo hangē ha taha kuo tupu hake mo ia: ko hono fiefiaʻanga au ʻi he ʻaho kotoa pē, pe naʻaku fiefia maʻuaipē i hono ʻao;
31 jag hade min lek på hans jordkrets och min lust bland människors barn.
Naʻaku fiefia ʻi he ngaahi potu ʻo māmani ʻoku kakai, pea naʻe ʻi he fānau ʻae tangata ʻa ʻeku fiefiaʻanga.
32 Så hören mig nu, I barn, ty saliga äro de som hålla mina vägar.
“Ko ia, ʻE fānau, mou fanongo mai kiate au: he ʻoku monūʻia ia ʻoku tokanga ki hoku ngaahi hala.
33 Hören tuktan, så att I bliven visa, ja, låten henne icke fara.
Mou fanongo ki he akonaki, pea mou poto, pea ʻoua naʻa mou taʻetokanga ki ai.
34 Säll är den människa som hör mig, så att hon vakar vid mina dörrar dag efter dag och håller vakt vid dörrposterna i mina portar.
‌ʻOku monūʻia ʻae tangata ʻoku fanongo kiate au, ʻo ne tatali ʻi he ʻaho kotoa pē ʻi hoku ngaahi matapā, ʻo ne nofo ʻi hoku veʻe matapā.
35 Ty den som finner mig, han finner livet och undfår nåd från HERREN.
He ko ia ʻoku ne maʻu au ʻoku ne maʻu ʻae moʻui, pea ʻe ʻiate ia ʻae ongoongolelei meia Sihova.”
36 Men den som går miste om mig han skadar sig själv; alla de som hata mig, de älska döden.
Ka ko ia ʻoku fai angahala kiate au, ʻoku ne fai kovi ki hono laumālie ʻoʻona: ʻoku ʻofa ki he mate ʻakinautolu kotoa pē ʻoku fehiʻa kiate au.

< Ordspråksboken 8 >