Apokalipsa 5

1 I vidjeh u desnici onoga što sjeðaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapeèaæenu sa sedam peèata.

Unya nakita ko sa tuo nga kamot niadtong usa nga naglingkod sa trono, ang linukot nga basahon nga gisulatan sa atubangan ug sa likod nga bahin, ug gisilyohan kini sa pito ka silyo.

2 I vidjeh anðela jaka gdje propovijeda glasom velikijem: ko je dostojan da otvori knjigu i da razlomi peèate njezine?

Nakita ko usab ang usa ka gamhanan nga anghel nga nagmantala uban sa kusog nga tingog, “Kinsa man ang takos nga moabli sa linukot nga basahon ug sa pagtangtang sa mga silyo niini?”

3 I niko ne mogaše ni na nebu ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige ni da zagleda u nju.

Walay bisan usa sa langit o sa yuta o sa ilalom sa yuta nga makahimo sa pag-abli sa linukot nga basahon o sa pagbasa niini.

4 I ja plakah mnogo što se niko ne naðe dostojan da otvori i da proèita knjigu, niti da zagleda u nju.

Mihilak ako tungod kay walay bisan usa nga nakaplagan nga takos sa pag-abli sa linukot nga basahon o sa pagbasa niini.

5 I jedan od starješina reèe mi: ne plaèi, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam peèata njezinijeh.

Apan usa sa mga kadagkoan miingon kanako, “Ayaw paghilak. Tan-awa! Ang Liyon sa banay ni Juda, ang Gamot ni David, nagmadaogon, busa makahimo na siya sa pag-abli sa linukot nga basahon ug sa pito ka silyo niini.”

6 I vidjeh, i gle, nasred prijestola i èetiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam oèiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu.

Taliwala sa trono ug sa upat ka buhing binuhat ug taliwala sa mga kadagkoan, nakita ko ang Nating Karnero nga nagbarog, nga daw siya miagi sa kamatayon. Aduna siyay pito ka sungay ug pito ka mata - mao kini ang pito ka Espiritu sa Dios nga gipadala sa tibuok kalibotan.

7 I doðe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeðaše na prijestolu.

Miduol siya ug gikuha ang linukot nga basahon gikan sa tuong kamot niadtong usa nga naglingkod sa trono.

8 I kad uze knjigu, èetiri životinje i dvadeset i èetiri starješine padoše pred jagnjetom, imajuæi svaki gusle, i zlatne èaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh.

Sa dihang gikuha niya ang linukot nga basahon, ang upat ka buhing binuhat ug ang 24 ka kadagkoan mihapa sa ilang kaugalingon sa yuta atubangan sa Nating Karnero. Ang matag-usa kanila adunay mga alpa ug bulawan nga panaksan nga puno sa insenso, nga mao ang mga pag-ampo sa mga balaan.

9 I pjevahu pjesmu novu govoreæi: dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš peèate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena,

Nanag-awit sila ug bag-ong awit: “Takos ikaw nga mokuha sa linukot nga basahon ug sa pag-abli sa mga silyo niini. Kay ikaw mao man ang gipatay, ug uban sa imong dugo gibayran mo ang katawhan alang sa Dios gikan sa matag banay, pinulongan, mga tawo ug kanasoran.

10 I uèinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaæemo na zemlji.

Gihimo mo sila nga usa ka gingharian ug mga pari aron moalagad sa atong Dios, ug magamando sila sa kalibotan.”

11 I vidjeh, i èuh glas anðela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljada hiljada,

Unya mitan-aw ako ug nadungog ko ang tingog sa daghang mga anghel palibot sa trono - ang gidaghanon nila 200, 000, 000 - ug ang mga buhing binuhat ug mga kadagkoan.

12 Govoreæi glasom velikijem: dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i jaèinu i èast i slavu i blagoslov.

Miingon sila sa makusog nga tingog, “Takos ang Nating Karnero nga gipatay aron sa pagdawat sa gahom, bahandi, kaalam, kusog, kadungganan, himaya, ug pagdayeg.”

13 I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve èuh gdje govore: onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i èast i slava i država va vijek vijeka. (aiōn g165)

Nadungog ko ang matag binuhat nga didto sa langit ug sa yuta, ilalom sa yuta, sa dagat, ug ang tanang binuhat nga anaa niini, nga nag-ingon, “Kaniya nga milingkod sa trono ug sa Nating Karnero, ang pagdayeg, kadungganan, himaya, ug ang gahom sa pagmando, hangtod sa kahangtoran.” (aiōn g165)

14 I èetiri životinje govorahu: amin. I dvadeset i èetiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka.

Ang upat ka mga buhing binuhat miingon, “Amen!” ug ang mga kadagkoan mihapa sa ilang kaugalingon sa yuta ug nagsimba.