< Poslovice 17 >

1 Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom.
טוב פת חרבה ושלוה בה מבית מלא זבחי ריב׃
2 Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo.
עבד משכיל ימשל בבן מביש ובתוך אחים יחלק נחלה׃
3 Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod.
מצרף לכסף וכור לזהב ובחן לבות יהוה׃
4 Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan.
מרע מקשיב על שפת און שקר מזין על לשון הות׃
5 Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara.
לעג לרש חרף עשהו שמח לאיד לא ינקה׃
6 Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.
עטרת זקנים בני בנים ותפארת בנים אבותם׃
7 Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda.
לא נאוה לנבל שפת יתר אף כי לנדיב שפת שקר׃
8 Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje.
אבן חן השחד בעיני בעליו אל כל אשר יפנה ישכיל׃
9 Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje.
מכסה פשע מבקש אהבה ושנה בדבר מפריד אלוף׃
10 Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca.
תחת גערה במבין מהכות כסיל מאה׃
11 Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj.
אך מרי יבקש רע ומלאך אכזרי ישלח בו׃
12 Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju.
פגוש דב שכול באיש ואל כסיל באולתו׃
13 Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove.
משיב רעה תחת טובה לא תמיש רעה מביתו׃
14 Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre.
פוטר מים ראשית מדון ולפני התגלע הריב נטוש׃
15 Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.
מצדיק רשע ומרשיע צדיק תועבת יהוה גם שניהם׃
16 Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost?
למה זה מחיר ביד כסיל לקנות חכמה ולב אין׃
17 U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.
בכל עת אהב הרע ואח לצרה יולד׃
18 Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega.
אדם חסר לב תוקע כף ערב ערבה לפני רעהו׃
19 Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao.
אהב פשע אהב מצה מגביה פתחו מבקש שבר׃
20 Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo.
עקש לב לא ימצא טוב ונהפך בלשונו יפול ברעה׃
21 Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda.
ילד כסיל לתוגה לו ולא ישמח אבי נבל׃
22 Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.
לב שמח ייטב גהה ורוח נכאה תיבש גרם׃
23 Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi.
שחד מחיק רשע יקח להטות ארחות משפט׃
24 Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje.
את פני מבין חכמה ועיני כסיל בקצה ארץ׃
25 Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.
כעס לאביו בן כסיל וממר ליולדתו׃
26 Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo.
גם ענוש לצדיק לא טוב להכות נדיבים על ישר׃
27 Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman.
חושך אמריו יודע דעת וקר רוח איש תבונה׃
28 I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.
גם אויל מחריש חכם יחשב אטם שפתיו נבון׃

< Poslovice 17 >