Marku 6
1 I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi.
Buna Yesu wubotuka kuna; wuvutuka ku tsi andi yika butukila ayi minlonguki miandi minlandakana.
2 I kad doðe subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takova rukama njegovijem èine se?
Mu lumbu ki saba, Yesu wutona longa mu nzo lukutukunu. Buna bawombomu batu bobo banwa basimina ayi batuba: —A kuevi kabakidi mambu momo e? A phila nduenga mbi yoyibamveni e? A buevi kalembo vangila bikumu biobi e?
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega.
Niandi ko salaphati; muana Maliya; khomba yi Zaki, Yose, Yuda ayi Simoni e? Bakhomba bandi zi baketo keti zikala yeto vava? Niandi wuba nkaku kuidi bawu muingi babika wilukila.
4 A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.
Buna Yesu wuba kamba: —Mbikudi kantambulanga minzitusu ko mu tsi andi, kuidi bibutu biandi koayi mu dikanda diandi ko.
5 I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.
Diawu kadi kumu kasia vanga kuna ko. Vayi botuka kaka ndambu bambevokatetika mioko ayi kabelusa.
6 I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iðaše po okolnijem selima i uèaše.
Wusimina buwombo mu kambu kuawu ku minu. Yesu wudiengila mu mala ma zunga kina mu diambu di longa.
7 I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem.
Wutumisa kumi mimvuala miandi miodi ayi wuba fidisa buadi-buadi. Wuba vana lulendo lu yadila ziphevi zimbimbi.
8 I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
Wuba kamba babika nata kadi kima kimosi mu nzila botula kaka nti wutula va koko. Buna wuba kamba: —Bu lunkuenda, lubika nata kadi khuta; kadi nata khutu; kadi nata zimbongo mu photimoni.
9 Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina.
Luvuata zisapatu mu malu vayi kadi nata kikhutu ki viakisa.
10 I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande.
Yoso nzo bela ku luyakula, buna lukala muna nate luela kuenda.
11 I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
Kioso buangu bela manga ku luyakula voti kuluwa; buna muthangu luela botuka vana luba kukumuna mbungi-mbungi yi malu meno. Diodi diela ba kimbangi kuidi bawu.
12 I otišavši propovijedahu da se treba kajati;
Buna bayenda ayi balonga batu ti babalula mavanga.
13 I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
Bakuka ziphevi ziwombo zimbimbi ayi badukudila bambevo ziwombomafuta ayi baba belusa.
14 I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa.
Ntinu Elode wuwa zitsangu zi Yesu, bila dizina diandi ditembakanamu zindambu zioso. Baba tubanga: —Yowani Mbotiki niandi wufulukidi mu bafua! Diawu kadidi lulendo luvangilabikumu.
15 Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka.
Vayi bankaka baba tubanga: —Niandi Eli. Bankaka diaka ti: —Widi mbikudi banga wumosi mu mimbikudi.
16 A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.
Vayi Elode bu kawa mambu momo, buna wutuba: —Yowani mutu ndizengisa ntu, niandi wufulukidi!
17 Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.
Muaki niandi veka Elode wuvana lutumunu mu buila yowani ayi wunkangisa mu zisieni mu nloko mu diambu Elode kakuela Elodiasi nketo nkhombꞌandi Filipi.
18 Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega.
Bila Yowani wuba kambanga ntinu Elode: —Wusi ko minsua mu kuela nketo khombꞌaku!
19 A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše.
Elodiasi wumfuemina ayi wuntombila diluaku di kumvondila. Vayi kasia nunga ko.
20 Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše.
Bila Elode tsisi kaba monanga Yowani bila wuzaba ti Yowani wuba mutu wusonga ayi wunlongo. Diawu kaba ku nkebilanga bumbote. Bu kaba kunwanga buna wuba yindulanga buwombo ayi khini kaba monanga mu kunwa.
21 I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem.
Vayi lumbu kimosi diluaku dimonika mu thangu Elode, mu lumbu ki nyengo wu mbutukulu andi; kakubika nyengo wunneni wu ndiwulu, wutumisa bapfumu zioso zi leta, bapfumu zioso zi masodi ayi bapfumu zioso zi malamu zunga ki Ngalili muingi biza dia ku nzoꞌandi.
22 I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti.
Mu thangu yi nyengo, muana ndumba wu Elodiasi wukota muna nzo, wukina. Wumonisa Elode khini va kimosi ayi batu boso Elode katumisa ku nyengo. Diawu ntinu kakambila muana ndumba beni: —Wundomba kioso tidi, ndieka kuvana kiawu.
23 I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga.
Wumvana tsila bu kaleva ndefi ti kioso kuandi wunlomba, yiba kuandi ti ndambu yi kipfumu kiama, ndieka kuvana kiawu!
24 A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja.
Muana ndumba beni wuyenda yuvula ngudi andi: —A mbi ndomba e? Ngudi andi wunkamba: —Ntu wu Yowani Mbotiki!
25 I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
Buna muana ndumba wuvika vutuka nsualu kuidi ntinu ayi wunkamba: —Thidi mu nsualu wuphana buabu ntu wu Yowani Mbotiki mu dilonga.
26 I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi.
Ntinu wumona kiadi, vayi mu diambu di zindefi zi kaleva ayi batu bobo batumusu; buna kasia zola kunyimina wawu ko.
27 I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.
Buna ntinu wufidisa disodi dimosi mu masadi momo maba kunsungangaayi wuntuma kanata ntu wu Yowani. Disodi beni diyenda kuna nloko ayi dizenga ntu wu Yowani.
28 A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
Dinata ntu beni mu dilonga; divana wawu kuidi muana ndumba bosimuana wuyenda wuvana kuidi ngudi andi.
29 I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.
Minlonguki mi Yowani bu miwa nsamu, miyiza bonga nitu andi, mizika yawu.
30 I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše.
Mimvuala mikutakana vaba Yesu ayi mimvumbudila kipholo kimamo bavanga ayi balonga.
31 I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
Buna wuba kamba: —Yizanu va lutengo, va buangu kikambulu batu ayi luvunda fioti. Muaki batu bawombo baba kuendanga ayi kuizanga. Diawu basia bakila ko thangu yi dila bidia.
32 I otidoše na laði u pusto mjesto sami.
Diawu bakumina mu nlungu mu kuenda ku lutengo; va buangu kikambulu batu.
33 I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.
Batu bawombo baba mona bu bayenda ayi baba bakula. Diawu batu bawombo baba mu mavula bazawula kuna ayi baba tuamina va buangu kioki baba kuenda.
34 I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo.
Yesu bu kakuluka mu nlungu; wumona nkangu wu batu; wuba mona kiadi bila baba banga mameme makambulu nsungi. Wutona kuba longa mambu mawombo.
35 I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan;
Buisi buna bueka nduka yila, minlonguki miyiza kunkamba: —Va buangu kikambulu batu tuidi bosi buisi bueka yila.
36 Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
Diawu vutula batu baba muingi benda mu ziphagu zi bibulu zitsola ayi mu mala mafikimini mu diambu benda sumbi bidia.
37 A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu?
Vayi Yesu wuba vutudila: —Luba vananu beno veka bidia! Vayi bawu banyuvula: —Tidi tuenda sumbi mapha ma zikhama zizole zi denali muingi tuba vana badia.
38 A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.
Yesu wuba yuvula: —Mapha ma kua madi yeno e? Yendanu lutala. Bu bazaba, buna bankamba: Mapha matanu ayi zimbizi zizole.
39 I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
Buna wuvana lutumunu mu vuandisa nkangu wu batu mu makabu, va biti binlangu.
40 I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
Batu bavuanda mu makabu; mankaka khama yi batu, mankaka makumatanu ma batu.
41 I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
Bosi wubonga mapha beni matanu ayi zimbizi beni zizole, wuvumbulameso ku Yilu, wuvutula matondo; wubukuna mapha, wuvana minlonguki muingimikabudila nkangu wu batu. Wubuela kabudila zimbizi zizole beni kuidi batu boso.
42 I jedoše svi, i nasitiše se.
Batu boso badia ayi bayukuta.
43 I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
Batota kumi bipani biodi biwala mu bitini bi mapha ayi mu zimbizi ziozi zisiadidila.
44 A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
Thalu yoso yi batu badia mapha yiba mili tanu yi babakala.
45 I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.
Ku nzimunina Yesu wutuma minlonguki miandi mikuma mu nlungu muingi mintuaminina ku disimu dinkaka di mbu ku ndambu Betisayida; niandi veka bu kaba vutula nkangu wu batu.
46 I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.
Buna kamana vutula nkangu buna wuyenda ku mongo mu kuenda sambila.
47 I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji.
Buisi buna bueka yila, nlungu weka va ngingi mbu; Vayi buna Yesu wukidi niandi veka ku disimu.
48 I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe.
Wumona ti minlonguki miandi milembo moni ziphasi ziwombo mu vuila mu diambu di phemo yiba kuba vutula ku manima. Yiba nduka-ndukathangu yinya yi builu. Yesu wuyenda ku baba vayi va mbata mbukaba diatila. Ayi wuzola kuba viokakana.
49 A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
Vayi bu bammona wundiatila va mbata mbu, babanzila ti nkuyuayi diawu bayamikinina.
50 Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
Bila baboso bammona ayi bamona boma. Vayi vana vawu wuba kamba: —Bika luba bukhafi bila minu kuandi; lubika mona boma.
51 I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
Bosi wukuma mu nlungu mu baba ayi phemo yilembama. Minlonguki misimina ngolo,
52 Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.
bila misia sudika ko tsundu yi kumu ki mapha mu diambu di mintimamiawu miba mi matadi.
53 I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj.
Buna bamana sabuka mbu, batula ku zunga ki Ngenezaleti; bakanga nlungu va dibongo.
54 I kad iziðoše iz laðe, odmah ga poznaše ljudi.
Bu batumbu kuluka mu nlungu, batu babakula Yesu.
55 I optrèavši sav onaj kraj poèeše na odrima donositi bolesnike gdje èujahu da je on.
Buna batu beni bayenda nsualu mu zunga kioso. Bannatina bambevo mu biphoyi koso buangu bawa ti kuna kadi.
56 I kud god iðaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršæima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.
Mu bibuangu bioso kaviokila yiba mu mala, mu mavula voti mu zitsola batu batula bambevo mu mazandu, ayi, baba nlebanga Yesu muingi kaba vana kaka minsua mu simba kaka tsongi yi nledi andi. Babo bobo basimba wawu babeluka.
