< Marku 4 >

1 I opet poèe uèiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora uæi u laðu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora.
Yesu wubuela tona diaka longa va disimu di mbu. Nkangu wu batu wukutakana va kaba wuba wuwombo. Diawu kakumina mu nlungu, wuvuanda muna. Nkangu wu batu wuba va disimu va ndambu mbu.
2 I uèaše ih u prièama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj:
Wuba longila mambu mawombo mu zinongo. Tala mambu kaba nlonga:
3 Slušajte: evo iziðe sijaè da sije.
—Wanu mboti: Nkuni wumosi wuyenda ku kuna.
4 I kad sijaše dogodi se da jedno pade ukraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ga.
Bu kaba muanga mbongo, ndambu yibua mu yenda nzila; zinuni ziyiza mana kuyidoda.
5 A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah iznièe; jer ne bijaše u dubinu zemlje:
Ndambu yinkaka yibua va matadi; vuma beni vasia ba ntoto wuwombo ko. Zitheti zivika mena kuandi bila ntoto wusia ba phiba ko.
6 A kad obasja sunce, uvenu, i buduæi da nemaše korijena, usahnu.
Vayi muini wungolo bu wutotuka, mintuidila beni milebuka ayi miyuma bila misia ba mianzi ko.
7 I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.
Yinkaka yibua va zitsendi. Zitsendi beni zimena ayi zifietikisamintuidila beni. Diawu mintuidila beni misia buta mimbutu ko.
8 I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto.
Vayi yinkaka yibua mu ntoto wumboti, yitotula mintuidila, mikula ayi mibuta mimbutu: yimosi makumatatu; yinkaka makumasambanu, yinkaka khama.
9 I reèe: ko ima uši da èuje neka èuje.
Buna wubuela bakamba: woso widi matu ma wila buna bika kawa.
10 A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu prièu.
Bu kaba va niandi veka, batu bobo banzungidila va kimosi ayi kumi mimvuala miandi miodi banyuvula tsundu yi zinongo.
11 I reèe im: vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima napolju sve u prièama biva;
Wuba vutudila: —Beno lutambula diluaku di zabila mansueki ma kipfumu ki Nzambi. Vayi kuidi batu bankaka bobo badi ku nganda, mamo mu zinongo kaka manyolokolo
12 Da oèima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi.
muingi: Mu thangu bantala, batedi kuawu vayi bakadi mona. Mu thangu banwa, bawilu kuawu vayi bakadi sudika muingi babika baluka kuidi Nzambi ayi masumu mawu mabika lemvokolo.
13 I reèe im: zar ne razumijete ove prièe? A kako æete sve prièe razumjeti?
Bosi wubuela bakamba: —Lukadi sudika nongo yayi e? Buna buevi lulenda sudikila zinongo zioso e?
14 Sijaè rijeè sije.
—Nkuni niandi wunkunanga mambu ma Nzambi.
15 A ono su kraj puta, gdje se sije rijeè i kad je èuju odmah doðe sotona i otme rijeè posijanu u srcima njihovijem.
Batu bankaka badi mbongo yidi muyenda nzila, mu kunu mambu ma Nzambi. Bu bawilu mawu, buna satana wunkuizanga nsualu mu ziona mambu ma Nzambi makunu mu bawu.
16 Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad èuju rijeè odmah je prime s radošæu;
Bosi bankaka badi banga mbongo yikunu va ntoto widi matadi. Bawu wa mambu ma Nzambi, bantumbu vika kumatambulanga mu khini.
17 Ali nemaju korijena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju rijeèi radi, odmah se sablazne.
Vayi bu bakambulu mianzi, bazingilanga ko. Bila enati ziphasi voti zithotolo zitonini mu diambu di mambu ma Nzambi, buna beti vika bua.
18 A ono su što se u trnju sije koji slušaju rijeè,
Bankaka badi banga mbongo yikunu va zitsendi. Bawu beti wa mambu ma Nzambi.
19 Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uðu i zaguše rijeè, i bez roda ostane. (aiōn g165)
Vayi mambu beni makadi buta mimbutu mu diambu mayindu ma nza yayi, luvunu lu kimvuama ki nza ayi zitsatu zi mambu mankaka bu makotidi mu bawu buna mamfietikisanga Mambu ma Nzambi. (aiōn g165)
20 A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju rijeè i primaju, i donose rod po trideset i po šeset i po sto.
Bosi bankaka bawu bantambulanga mbongo mu ntoto wumboti. Bawu bobo beti wanga mambu ma Nzambi ayi bawu beti buta mimbutu miwombo: yinkaka makumatatu, yinkaka makumasambanu bosi yinkaka khama.
21 I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne?
Wuba kamba diaka: —A bwevi, beti nata muinda mu diambu di kuwutula ku tsi katini voti ku tsi mbuka e? A keti beti kuwunata mu diambu di kuwutula va yilu meza.
22 Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo.
Mamo masuama mafueti ba va kiezila ayi mamo masueko mafueti totuka va nganda.
23 Ako ima ko uši da èuje neka èuje.
Enati mutu widi matu mawila buna bika kawa.
24 I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate.
Buna wubuela diaka: lulubuka mbote mu mamo momo lulembo wa bila bela kulutezila mu tezo kioki lusadila ayi bela buela mawombo.
25 Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima.
Bila kuidi woso mutu beki, bela buela kumvana vayi kuidi mutu wowokambulu, bela kunziona biobi kutu bidi yandi.
26 I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju;
Wubuela tuba diaka: —Tala Kipfumu ki Nzambi kidedikini banga mutu wumosi wukuna mbongo mu ntoto.
27 I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on.
Kaleka voti kakotuka va builu voti va muini, mbongo yimena ayi yiyonzuka yawu veka niandi mukambu zaba.
28 Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.
Ntoto wawu veka, wubuta mimbutu; va thete wumenisa ntuidila, bosiwutotula tsangu bosi mimbutu miyela.
29 A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva.
Thangu mimbutu mayedidi; nkuni wubonga kikhondolo kimvedolongo mimbutu muingi kavedila mimbutu bila thangu yivedila yifuana.
30 I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati?
Wubuela kamba diaka: —Mu mbi tulenda dedikisa kipfumu ki Nzambi? Mu nongo mbi tulendakulukambila yawu e?
31 Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;
Kipfumu ki Nzambi kidedikini banga luteti lu mutalide. Bu lukununumu ntoto, luawu lututidi keva mu zitheti zioso va nza.
32 A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti.
Vayi luawu kunu mu ntoto lueti menanga ayi lumviokanga bikunusubioso mu kula ayi lueti totula matafi manneni; kuna zinuni zilenda tungilazindiala ziawu ku tsi phozi andi.
33 I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati.
Buna wuba longa mambu ma Nzambi mu zinongo ziwombo ziphilayayi, boso bubela diluaku di balenda kunsudikila.
34 A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve.
Kalendi kuba yolukila ko mu kambu sadila nongo. Vayi ti weka va niandi veka ayi minlonguki miandi, buna wuba kuba sudikisanga mambu moso.
35 I reèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onu stranu.
Va thangu masika muna lumbu kina, Yesu wukamba minlonguki miandi: —Tusabukanu ku disimu dinkaka.
36 I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u laði; a i druge laðe bijahu s njim.
Basia bika nkangu wu batu; bawu bannata mu nlungu boso bu kabela. Minlungu minkaka miba yandi vana.
37 I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laðu da se veæ napuni.
Buela zimbukila vuka kingolo kieka. Mayo ma ngolo mabua mu nlungu. Bosi nlungu wutona wala nlangu.
38 A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar ti ne mariš što ginemo?
Niandi wuba wuleka kuna tsongi nlungu. Wuniekika ntu andi va mbatakusa. Minlonguki minkotula ayi minkamba: —A Nlongi! Tueka mfua vayi Ngeyo wummona diawu diambu di phamba e?
39 I ustavši zaprijeti vjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika.
Wukotuka, wutemina vuka ayi wuvana lutumu kuidi mbu: —Bika biyoko! Ba dio sui! Vuka kimanisa ayi ndembama yivutuka.
40 I reèe im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere.
Bosi wuyuvula minlonguki miandi: —A bila mbi luididi boma-boma? A buevi lukambulu minu e?
41 I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju?
Beka mona boma buwombo ayi beka niunguta bawu veka: —A buna nani mutu wawu muingi vuka ayi mbu bintumunika e?

< Marku 4 >