Tužbalice 5

1 Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.

Recordare Domine quid acciderit nobis: intuere, et respice opprobrium nostrum.

2 Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.

Hæreditas nostra versa est ad alienos: domus nostræ ad extraneos.

3 Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.

Pupilli facti sumus absque patre, matres nostræ quasi viduæ.

4 Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.

Aquam nostram pecunia bibimus: ligna nostra pretio comparavimus.

5 Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.

Cervicibus nostris minabamur, lassis non dabatur requies.

6 Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.

Ægypto dedimus manum, et Assyriis ut saturaremur pane.

7 Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.

Patres nostri peccaverunt, et non sunt: et nos iniquitates eorum portavimus.

8 Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.

Servi dominati sunt nostri: non fuit qui redimeret de manu eorum.

9 Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.

In animabus nostris afferebamus panem nobis, a facie gladii in deserto.

10 Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.

Pellis nostra, quasi clibanus exusta est a facie tempestatum famis.

11 Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.

Mulieres in Sion humiliaverunt, et virgines in civitatibus Iuda.

12 Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.

Principes manu suspensi sunt: facies senum non erubuerunt.

13 Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.

Adolescentibus impudice abusi sunt: et pueri in ligno corruerunt.

14 Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.

Senes defecerunt de portis: iuvenes de choro psallentium.

15 Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.

Defecit gaudium cordis nostri: versus est in luctum chorus noster.

16 Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!

Cecidit corona capitis nostri: væ nobis, quia peccavimus.

17 Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,

Propterea mœstum factum est cor nostrum, ideo contenebrati sunt oculi nostri.

18 Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.

Propter montem Sion quia disperiit, vulpes ambulaverunt in eo.

19 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.

Tu autem Domine in æternum permanebis, solium tuum in generationem et generationem.

20 Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?

Quare in perpetuum oblivisceris nostri? derelinques nos in longitudine dierum?

21 Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.

Converte nos Domine ad te, et convertemur: innova dies nostros, sicut a principio.

22 Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?

Sed proiiciens repulisti nos, iratus es contra nos vehementer.