Tužbalice 5

1 Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.

2 Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.

3 Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.

4 Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.

5 Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.

6 Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.

7 Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.

8 Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.

9 Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.

10 Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.

11 Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.

12 Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.

13 Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.

14 Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.

15 Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.

16 Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!

17 Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,

18 Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.

19 Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.

20 Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?

21 Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.

22 Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?