Jov 3

1 Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.

2 I progovoriv Jov reèe:

3 Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ!

4 Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!

5 Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!

6 Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!

7 Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!

8 Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!

9 Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica;

10 Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju.

11 Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe?

12 Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?

13 Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran,

14 S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,

15 Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra.

16 Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?

17 Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli,

18 I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova.

19 Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.

20 Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,

21 Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago,

22 Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob?

23 Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?

24 Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.

25 Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me.

26 Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.