< Dela apostolska 12 >

1 U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muèi neke od crkve.
Mu thangu yina, ntinu Elode wukangisa ndambu yi batu ba dibundu di Yelusalemi mu diambu di kuba yamisa.
2 I pogubi Jakova brata Jovanova maèem.
Wuvondisa Zaki, khomba Yowani, mu sabala.
3 I vidjevši da je to po volji Jevrejima nastavi da uhvati i Petra a bijahu dani prijesnijeh hljebova
Bu kamona ti Bayuda bamuena diambu beni khini wubuela kangisa Piela; yiba mu thangu nyengo mapha makambu tulu luvi.
4 Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga èetvorici èetvrtnika vojnièkijeh da ga èuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.
Bu kankangisa, wunkotisa mu nloko ayi wutula kumi masodi masambanu muingi mansunga. Mayindu maba yandi, Pasika yawu vioka, ma kunsambisa va ntuala batu.
5 I tako Petra èuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.
Piela wuba mu nloko; vayi dibundu disambila zitsambulu, mu kambu vonga kuidi Nzambi mu diambu diandi.
6 A kad šæaše Irod da ga izvede, onu noæ spavaše Petar meðu dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima èuvahu tamnicu.
Vayi thangu Elode kaba mayindu ma kunsambisa, mu builu buna Piela wuba wuleka va khatitsika masodi muadi. Wuba wukangama mu zisieni zizole. Minsungi miba va muelo mu sunga nloko.
7 I gle, anðeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreæi: ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.
Tala mbasi yi Pfumu yitotuka ayi kiezila kingolo kikienzulanloko. Mbasi yisimba Piela mu luvati, yinkotula ayi yinkamba: —Temala nsualu. Zisieni ziba mu mioko miandi zidabuda.
8 A anðeo mu reèe: opaši se, i obuj opanke svoje. I uèini tako. I reèe mu anðeo: obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.
Bosi mbasi yinkamba: —Vuata minledi miaku ayi zisapatu. Wuvanga buawu. Mbasi yinkamba diaka: —Buela tetika yunga kiaku bosi ndandakana.
9 I izišavši iðaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anðeo èinjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.
Piela wutotuka mu nloko, wunlandakana. Kasia zaba ko ti mambu momo mavanga mbasi maba makiedika vayi kabanzila ti tsongolo kalembo moni.
10 A kad proðoše prvu stražu i drugu i doðoše k vratima gvozdenijem koja voðahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši proðoše jednu ulicu, i anðeo odmah otstupi od njega.
Bu bavioka vaba minsungi mitheti ayi vaba minsungi mimmuadi, buna batula va muelo wusengo wuyenda ku ndambu yi divula, wuzibuka wawu veka! Bu batotuka ayi bayenda nate ku tsongi nzila. Tumbu zimbukila mbasi yizimbala va meso ma Piela.
11 I kad doðe Petar k sebi reèe: sad zaista vidim da Bog posla anðela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega èekanja naroda Jevrejskoga.
Diela di Piela bu divutukisa, Piela wukamba: “Buabu khikinini ti Pfumu fidisidi mbasiꞌandi, yikhudidi mu mioko mi Elode ayi mu mambu momo Bayuda bazodidi kuphangila.”
12 I razmislivši doðe kuæi Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.
Bu kabakula buawu, wuyenda ku nzo Maliya, ngudi yi Yowani diodi baba ntedilanga Malako, kuawu kukutakana batu bawombo ayi basambila.
13 A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka po imenu Roda, da èuje.
Piela bu kakokuta va muelo, kisadi kimosi kinketo, dizina diandi Lode wuyiza mu vana mvutu.
14 I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrèa i kaza da Petar stoji pred vratima.
Bu kabakula mbembo Piela; mu diambu di khini kasia zibula ko muelo vayi wuvutuka mu nsualu ayi wuba kamba: —Piela widi va muelo.
15 A oni joj rekoše: jesi li ti luda? A ona potvrðivaše da je tako. A oni govorahu: anðeo je njegov.
—Bawu bankamba: —A ngeyo bati lawukidi e? Vayi wuba kamba ti diambu beni didi di kiedika. Vayi bawu batuba: —Buna mbasi andi.
16 A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se.
Piela wutatamana kokuta, buna bazibula; bammona ayi basimina.
17 A on mahnuvši na njih rukom da æute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reèe: javite ovo Jakovu i braæi. I izišavši otide na drugo mjesto.
Piela wuba labikisa mu koko muingi babika biyoko, wuba sudikisa buevi Pfumu kantotudila mu nloko. Wuba kamba: —Lukamba mambu mama kuidi Zaki ayi kuidi bakhomba. Bu katotuka, wuyenda ku buangu kinkaka.
18 A kad bi dan, bješe ne mala buna meðu vojnicima, šta to bi od Petra.
Buisi bu bukia, tsisi yingolo yibua mu masodi mu diambu masia zaba ko mambu mbi mabuila Piela.
19 A kad ga Irod zaiska i ne naðe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Æesariju onamo življaše.
Elode bu kantombisa ayi bu kasia kummona ko, buna wusambisa minsungi mi nloko, ayi wuvana lutumunu lu kuba vondisa. Elode wubotuka mu Yuda ayi wuyenda ku Sezali, wuvuanda kuna.
20 Jer se Irod srðaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno doðoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva.
Elode wufuemina ngolo basi Tile ayi basi Sidoni. Vayi basi Tile ayi Sidoni bawizana, bayiza kuidi niandi. Mu lusadusu lu Balasitusi, mutu wowo wuba nsalanga mu vinga kiba nlekanga ntinu, batomba vutula ndembama bila tsi yi ntinu Elode yiba zingisanga zitsi ziawu.
21 A u odreðeni dan obuèe se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im;
Mu lumbu kioki bawizana, Elode wuvuata minledi miandi mi kitinu; wuvuanda va kundu kiandi ki kitinu, wutona kuba yolukila mu luniemo.
22 A narod vikaše: ovo je glas Božij, a ne èovjeèij.
Batu bayamikina: “A keti mbembo yi Nzambi yoyi; yisi yi mutu ko!”
23 Ali ujedanput udari ga anðeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i buduæi izjeden od crvi izdahnu.
Vana vawu, mbasi yi Nzambi yiyiza kumbeta mu diambu kasia vana nkembo kuidi Nzambi ko. Zimvidi zindia; bosi wufua.
24 A rijeè Božija rastijaše i množaše se.
Muaki mambu ma Nzambi maluta tembakana ngolo.
25 A Varnava i Savle predavši pomoæ vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.
Balinabasi ayi Sawuli bu bamanisa kisalu kiawu, babika Yelusalemi. Bayenda ayi Yowani, diodi baba ntedilanga Malako.

< Dela apostolska 12 >