< 1 Korintierne 13 >

1 Um eg talar med menneskjetungor og engletungor, men hev ikkje kjærleik, då er eg ein ljomande malm eller ei klingande bjølla.
Kaku wamba cha lulimi lwa muntu kapa cha mangeloi. Heba kanina chisemo, mu nibe chisupo cha mulangu ulila.
2 Og um eg hev profetgåva og kjenner alle løyndomar og all kunnskap, og um eg hev all tru, so at eg kann flytja fjell, men hev ikkje kjærleik, då er eg ingen ting.
Linu heba kanina chisemo, nibabi chisupo cha mulangu upange ilata. Kuswa nela kuti nibe nimpo ya bupolofita niku zuwisisa nzintu zili patite nikuhewa inzibo, cho kuti nibe ni ntumelo ya kuzwisa malundu. Kono heba kanina chisemo, kana ni chimwi.
3 Og um eg gjev til føda for fatige alt det eg eig, og um eg gjev min likam til å verta brend, men hev ikkje kjærleik, då gagnar det meg ingen ting.
Mi nihaniha zonse zini kwete ku fepa banjebwe kapa kuha mubiliwangu kuti uhiswe. Kono heba kanina chisemo, kani wani chimwi.
4 Kjærleiken er langmodig, er velviljug; kjærleiken ovundast ikkje; kjærleiken briskar seg ikkje, blæs seg ikkje upp;
Chisemo china inkulo inde ni nse. Chisemo ka china muna ni kuli tundula. Ka china mahanyi
5 han gjer inkje usømelegt, søkjer ikkje sitt eige, illskast ikkje, gøymer ikkje på det vonde;
kapa inkulo mbi. Ka chilitusi icho chine. Ka chili hweleli kuvenga,
6 han gled seg ikkje ved urettferd, men gled seg ved sanning.
kapa ku vika chintu chi fosahele. Kachi sangi mu sa jololwe. Isini, chi sanga mubuniti.
7 Alt lid han, alt trur han, alt vonar han, alt toler han.
Chisemo chi zala zintu zonse, chi zumina mu zintu zonse, mi kwina insepo kuamana ni zintu zonse, kono zileta zintu zonse.
8 Kjærleiken fell aldri burt; men anten det er profetgåvor, so skal dei få ende, eller tungor, so skal dei tagna, eller kunnskap, so skal han få ende.
Chisemo kachi mani. Heva kwina vapolofita, kava mane. Heva kwina malimi, ka amane. Heba kwina inzibo, kayi mane.
9 For me skynar i stykkjevis og talar profetisk i stykkjevis;
Mihe katwi zibe imbali mi katu mpolofite imbali.
10 men når det fullkomne kjem, då skal det som er i stykkjevis, få ende.
Kono zintu shiyeme chi zenza, zina zisa maninte kazi mane.
11 Då eg var barn, tala eg som eit barn, tenkte eg som eit barn, dømde eg som eit barn; men då eg vart mann, lagde eg av det barnslege.
Hani bali ni muhwile, ni ba ku wamba uvu muhwile, ni ba kuhupula ubu muhwile, ni bakuha mabaka ubu muhwile. Haniba ni mukulwana, ni babiki kwimbali zintu za buhwile.
12 For no ser me i ein spegel, i ei gåta, men då skal me sjå åsyn til åsyn; no kjenner eg i stykkjevis, men då skal eg kjenna fullt ut, liksom eg og fullt ut er kjend.
Linu hanu tubonena kwimbali ya chiponi, kono chifateho ka chifateho. Hanu chinizi mwi mbali, hanu linu kani zibe kakwi zula uvu ha nibe zibwa ka kwi zula.
13 Men no vert dei verande desse tri: Tru, von, kjærleik, og størst av deim er kjærleiken.
Kono inzo zintu nzotatwe zikala bovulyo: intumelo, isempo ni chisemo. Kono chikando kwe nzo chisemo.

< 1 Korintierne 13 >