Mattheum 15
1 Tunc accesserunt ad eum ab Ierosolymis Scribae, et Pharisaei, dicentes:
Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi:
2 Quare discipuli tui transgrediuntur traditiones seniorum? non enim lavant manus suas cum panem manducant.
Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.
3 Ipse autem respondens ait illis: Quare et vos transgredimini mandatum Dei propter traditionem vestram? Nam Deus dixit:
A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje?
4 Honora patrem, et matrem. et: Qui maledixerit patri, vel matri, morte moriatur.
Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre.
5 Vos autem dicitis: Quicumque dixerit patri, vel matri, Munus, quodcumque est ex me, tibi proderit:
A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi;
6 et non honorificabit patrem suum, aut matrem suam: et irritum fecistis mandatum Dei propter traditionem vestram.
Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje.
7 Hypocritae, bene prophetavit de vobis Isaias, dicens:
Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi:
8 Populus hic labiis me honorat: cor autem eorum longe est a me.
Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.
9 Sine causa autem colunt me, docentes doctrinas, et mandata hominum.
No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima.
10 Et convocatis ad se turbis, dixit eis: Audite, et intelligite.
I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte.
11 Non quod intrat in os, coinquinat hominem: sed quod procedit ex ore, hoc coinquinat hominem.
Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka.
12 Tunc accedentes discipuli eius, dixerunt ei: Scis quia Pharisaei audito verbo hoc, scandalizati sunt?
Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se?
13 At ille respondens ait: Omnis plantatio, quam non plantavit Pater meus caelestis, eradicabitur.
A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se.
14 Sinite illos: caeci sunt, et duces caecorum. caecus autem si caeco ducatum praestet, ambo in foveam cadunt.
Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti.
15 Respondens autem Petrus dixit ei: Edissere nobis parabolam istam.
A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu.
16 At ille dixit: Adhuc et vos sine intellectu estis?
A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni?
17 Non intelligitis quia omne, quod in os intrat, in ventrem vadit, et in secessum emittitur?
Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?
18 Quae autem procedunt de ore, de corde exeunt, et ea coinquinant hominem:
A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka.
19 de corde enim exeunt cogitationes malae, homicidia, adulteria, fornicationes, furta, falsa testimonia, blasphemiae.
Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga.
20 haec sunt, quae coinquinant hominem. Non lotis autem manibus manducare, non coinquinat hominem.
I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka.
21 Et egressus inde Iesus secessit in partes Tyri, et Sidonis.
I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.
22 Et ecce mulier Chananaea a finibus illis egressa clamavit, dicens ei: Miserere mei Domine fili David: filia mea male a daemonio vexatur.
I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo.
23 Qui non respondit ei verbum. Et accedentes discipuli eius rogabant eum dicentes: Dimitte eam: quia clamat post nos.
A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama.
24 Ipse autem respondens ait: Non sum missus nisi ad oves, quae perierunt domus Israel.
A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
25 At illa venit, et adoravit eum, dicens: Domine, adiuva me.
A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi!
26 Qui respondens ait: Non est bonum sumere panem filiorum, et mittere canibus.
A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.
27 At illa dixit: Etiam Domine: nam et catelli edunt de micis, quae cadunt de mensa dominorum suorum.
A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.
28 Tunc respondens Iesus, ait illi: O mulier, magna est fides tua: fiat tibi sicut vis. Et sanata est filia eius ex illa hora.
Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa.
29 Et cum transisset inde Iesus, venit secus Mare Galilaeae: et ascendens in montem, sedebat ibi.
I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.
30 Et accesserunt ad eum turbae multae, habentes secum mutos, caecos, claudos, debiles, et alios multos: et proiecerunt eos ad pedes eius, et curavit eos:
I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih,
31 ita ut turbae mirarentur videntes mutos loquentes, claudos ambulantes, caecos videntes: et magnificabant Deum Israel.
Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
32 Iesus autem, convocatis discipulis suis, dixit: Misereor turbae, quia triduo iam perseverant mecum, et non habent quod manducent: et dimittere eos ieiunos nolo, ne deficiant in via.
A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.
33 Et dicunt ei discipuli: Unde ergo nobis in deserto panes tantos, ut saturemus turbam tantam?
I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?
34 Et ait illis Iesus: Quot habetis panes? At illi dixerunt: Septem, et paucos pisciculos.
I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.
35 Et praecepit turbae, ut discumberent super terram.
I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
36 Et accipiens septem panes, et pisces, et gratias agens, fregit, et dedit discipulis suis, et discipuli dederunt populo.
I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
37 Et comederunt omnes, et saturati sunt. Et quod superfuit de fragmentis, tulerunt septem sportas plenas.
I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh.
38 Erant autem qui manducaverunt, quattuor millia hominum, extra parvulos, et mulieres.
A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
39 Et, dimissa turba, ascendit in naviculam: et venit in fines Magedan.
I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.
