Mattheum 14
1 In illo tempore audivit Herodes tetrarcha famam Iesu:
U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu;
2 et ait pueris suis: Hic est Ioannes Baptista: ipse surrexit a mortuis, et ideo virtutes operantur in eo.
I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa.
3 Herodes enim tenuit Ioannem, et alligavit eum: et posuit in carcerem propter Herodiadem uxorem fratris sui.
Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega.
4 Dicebat enim illi Ioannes: Non licet tibi habere eam.
Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati.
5 Et volens illum occidere, timuit populum: quia sicut prophetam eum habebant.
I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.
6 Die autem natalis Herodis saltavit filia Herodiadis in medio, et placuit Herodi.
A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7 Unde cum iuramento pollicitus est ei dare quodcumque postulasset ab eo.
Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište.
8 At illa praemonita a matre sua, Da mihi, inquit, hic in disco caput Ioannis Baptistae.
A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja.
9 Et contristatus est rex: propter iusiurandum autem, et eos, qui pariter recumbebant, iussit dari.
I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati.
10 Misitque et decollavit Ioannem in carcere.
I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11 Et allatum est caput eius in disco, et datum est puellae, et attulit matri suae.
I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.
12 Et accedentes discipuli eius, tulerunt corpus eius, et sepelierunt illud: et venientes nunciaverunt Iesu.
I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše.
13 Quod cum audisset Iesus, secessit inde in naviculam, in locum desertum seorsum: et cum audissent turbae, secutae sunt eum pedestres de civitatibus.
I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.
14 Et exiens vidit turbam multam, et misertus est eis, et curavit languidos eorum.
I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15 Vespere autem facto, accesserunt ad eum discipuli eius, dicentes: Desertus est locus, et hora iam praeteriit: dimitte turbas, ut euntes in castella, emant sibi escas.
A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16 Iesus autem dixit eis: Non habent necesse ire: date illis vos manducare.
A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
17 Responderunt ei: Non habemus hic nisi quinque panes, et duos pisces.
A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18 Qui ait eis: Afferte mihi illos huc.
A on reèe: donesite mi ih ovamo.
19 Et cum iussisset turbam discumbere super foenum, acceptis quinque panibus, et duobus piscibus, aspiciens in caelum benedixit, et fregit, et dedit discipulis panes, discipuli autem dederunt turbis.
I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
20 Et manducaverunt omnes, et saturati sunt. Et tulerunt reliquias, duodecim cophinos fragmentorum plenos.
I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh.
21 Manducantium autem fuit numerus, quinque millia virorum, exceptis mulieribus, et parvulis.
A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22 Et statim compulit Iesus discipulos ascendere in naviculam, et praecedere eum trans fretum, donec dimitteret turbas.
I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod.
23 Et dimissa turba, ascendit in montem solus orare. Vespere autem facto solus erat ibi.
I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam.
24 navicula autem in medio mari iactabatur fluctibus: erat enim contrarius ventus.
A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25 Quarta enim vigilia noctis, venit ad eos ambulans supra mare.
A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru.
26 Et videntes eum supra mare ambulantem, turbati sunt, dicentes: Quia phantasma est. Et prae timore clamaverunt.
I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše.
27 Statimque Iesus locutus est eis, dicens: Habete fiduciam: ego sum, nolite timere.
A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28 Respondens autem Petrus dixit: Domine, si tu es, iube me ad te venire super aquas.
A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi.
29 At ipse ait: veni. Et descendens Petrus de navicula, ambulabat super aquam ut veniret ad Iesum.
A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu.
30 Videns vero ventum validum, timuit: et cum coepisset mergi, clamavit dicens: Domine, salvum me fac.
No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj!
31 Et continuo Iesus extendens manum, apprehendit eum: et ait illi: Modicae fidei, quare dubitasti?
I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja?
32 Et cum ascendisset in naviculam, cessavit ventus.
I kad uðoše u laðu, presta vjetar.
33 Qui autem in navicula erant, venerunt, et adoraverunt eum, dicentes: Vere filius Dei es.
A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij.
34 Et cum transfretassent, venerunt in terram Genesar.
I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku.
35 Et cum cognovissent eum viri loci illius, miserunt in universam regionem illam, et obtulerunt ei omnes male habentes:
I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike.
36 et rogabant eum ut vel fimbriam vestimenti eius tangerent. Et quicumque tetigerunt, salvi facti sunt.
I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.
