Iohannem 15

1 Ego sum vitis vera: et Pater meus agricola est.

Ja sam pravi èokot, i otac je moj vinogradar;

2 Omnem palmitem in me non ferentem fructum, tollet eum: et omnem, qui fert fructum, purgabit eum, ut fructum plus afferat.

Svaku lozu na meni koja ne raða roda otsjeæi æe je; i svaku koja raða rod oèistiæe je da više roda rodi.

3 Iam vos mundi estis propter sermonem, quem locutus sum vobis.

Vi ste veæ oèišæeni rijeèju koju vam govorih.

4 Manete in me: et ego in vobis. Sicut palmes non potest fere fructum a semetipso, nisi manserit in vite: sic nec vos, nisi in me manseritis.

Budite u meni i ja æu u vama. Kao što loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne bude na èokotu, tako i vi ako u meni ne budete.

5 Ego sum vitis, vos palmites: qui manet in me, et ego in eo, hic fert fructum multum: quia sine me nihil potestis facere.

Ja sam èokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on æe roditi mnogi rod: jer bez mene ne možete èiniti ništa.

6 Si quis in me non manserit: mittetur foras sicut palmes, et arescet, et colligent eum, et in ignem mittent, et ardet.

Ko u meni ne ostane izbaciæe se napolje kao loza, i osušiæe se, i skupiæe je, i u oganj baciti, i spaliti.

7 Si manseritis in me, et verba mea in vobis manserint: quodcumque volueritis petetis, et fiet vobis.

Ako ostanete u meni i rijeèi moje u vama ostanu, šta god hoæete ištite, i biæe vam.

8 In hoc clarificatus est Pater meus, ut fructum plurimum afferatis, et efficiamini mei discipuli.

Tijem æe se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i biæete moji uèenici.

9 Sicut dilexit me Pater, et ego dilexi vos. Manete in dilectione mea.

Kao što otac ima ljubav k meni, i ja imam ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj.

10 Si praecepta mea servaveritis, manebitis in dilectione mea, sicut et ego Patris mei praecepta servavi, et maneo in eius dilectione.

Ako zapovijesti moje uzdržite ostaæete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj.

11 Haec locutus sum vobis: ut gaudium meum in vobis sit, et gaudium vestrum impleatur.

Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni.

12 Hoc est praeceptum meum ut diligatis invicem, sicut dilexi vos.

Ovo je zapovijest moja da imate ljubav meðu sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama.

13 Maiorem hac dilectionem nemo habet, ut animam suam ponat qui pro amicis suis.

Od ove ljubavi niko veæe nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje.

14 Vos amici mei estis, si feceritis quae ego praecipio vobis.

Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.

15 Iam non dicam vos servos: quia servus nescit quid faciat dominus eius. Vos autem dixi amicos: quia omnia quaecumque audivi a Patre meo, nota feci vobis.

Više vas ne nazivam slugama; jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah što èuh od oca svojega.

16 Non vos me elegistis: sed ego elegi vos, et posui vos ut eatis, et fructum afferatis: et fructus vester maneat: ut quodcumque petieritis Patrem in nomine meo, det vobis.

Vi mene ne izbraste, nego ja vas izbrah, i postavih vas da vi idete i rod rodite; i da vaš rod ostane, da što god zaištete u oca u ime moje da vam da.

17 Haec mando vobis, ut diligatis invicem.

Ovo vam zapovijedam da imate ljubav meðu sobom.

18 Si mundus vos odit: scitote quia me priorem vobis odio habuit.

Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas.

19 Si de mundo fuissetis: mundus quod suum erat diligeret: quia vero de mundo non estis, sed ego elegi vos de mundo, propterea odit vos mundus.

Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, zato mrzi na vas svijet.

20 Mementote sermonis mei, quem ego dixi vobis: non est servus maior domino suo. Si me persecuti sunt, et vos persequentur: si sermonem meum servaverunt, et vestrum servabunt.

Opominjite se rijeèi koju vam ja rekoh: nije sluga veæi od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas æe izgnati; ako moju rijeè održaše, i vašu æe održati.

21 Sed haec omnia facient vobis propter nomen meum: quia nesciunt eum, qui misit me.

Ali sve æe vam ovo èiniti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla.

22 Si non venissem, et locutus non fuissem eis, peccatum non haberent: nunc autem excusationem non habent de peccato suo.

Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora neæe imati za grijeh svoj.

23 Qui me odit: et Patrem meum odit.

Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi.

24 Si opera non fecissem in eis, quae nemo alius fecit, peccatum non haberent: nunc autem et viderunt, et oderunt et me, et Patrem meum.

Da nijesam bio djela tvorio meðu njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega.

25 Sed ut adimpleatur sermo, qui in lege eorum scriptus est: Quia odio habuerunt me gratis.

Ali da se zbude rijeè napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što.

26 Cum autem venerit Paraclitus, quem ego mittam vobis a Patre, spiritum veritatis, qui a Patre procedit, ille testimonium perhibebit de me:

A kad doðe utješitelj, koga æu vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on æe svjedoèiti za mene.

27 et vos testimonium perhibebitis, qui ab initio mecum estis.

A i vi æete svjedoèiti, jer ste od poèetka sa mnom.