Actuum Apostolorum 3
1 Petrus autem, et Ioannes ascendebant in templum ad horam orationis nonam.
A Petar i Jovan iðahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat.
2 Et quidam vir, qui erat claudus ex utero matris suae, baiulabatur: quem ponebant quotidie ad portam templi, quae dicitur Speciosa, ut peteret eleemosynam ab introeuntibus in templum.
I bijaše jedan èovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu;
3 Is cum vidisset Petrum, et Ioannem incipientes introire in templum, rogabat ut eleemosynam acciperet.
Koji vidjevši Petra i Jovana da hoæe da uðu u crkvu prošaše milostinju.
4 Intuens autem in eum Petrus cum Ioanne, dixit: Respice in nos.
A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reèe: pogledaj na nas.
5 At ille intendebat in eos, sperans se aliquid accepturum ab eis.
A on gledaše u njih misleæi da æe mu oni što dati.
6 Petrus autem dixit: Argentum et aurum non est mihi: quod autem habeo, hoc tibi do: In nomine Iesu Christi Nazareni surge, et ambula.
A Petar reèe: srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazareæanina ustani i hodi.
7 Et apprehensa manu eius dextera, allevavit eum, et protinus consolidatae sunt bases eius, et plantae.
I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji.
8 Et exiliens stetit, et ambulabat: et intravit cum illis in templum ambulans, et exiliens, et laudans Deum.
I skoèivši ustade, i hoðaše, i uðe s njima u crkvu iduæi i skaèuæi i hvaleæi Boga.
9 Et vidit omnis populus eum ambulantem, et laudantem Deum.
I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga.
10 Cognoscebant autem illum, quod ipse erat, qui ad eleemosynam sedebat ad Speciosam portam templi: et impleti sunt stupore et extasi in eo, quod contigerat illi.
A znadijahu ga da onaj bješe što milostinje radi sjeðaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napuniše se èuda i straha za to što bi od njega.
11 Cum viderent autem Petrum, et Ioannem, cucurrit omnis populus ad eos ad porticum, quae appellatur Salomonis, stupentes.
A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i èuðahu se.
12 Videns autem Petrus, respondit ad populum: Viri Israelitae quid miramini in hoc, aut nos quid intuemini, quasi nostra virtute aut potestate fecerimus hunc ambulare?
A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: ljudi Izrailjci! što se èudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošæu uèinili da on ide?
13 Deus Abraham, et Deus Isaac, et Deus Iacob, Deus patrum nostrorum glorificavit filium suum Iesum, quem vos quidem tradidistis, et negastis ante faciem Pilati, iudicante illo dimitti.
Bog Avraamov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti.
14 Vos autem sanctum, et iustum negastis, et petistis virum homicidam donari vobis:
A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste èovjeka krvnika da vam pokloni;
15 auctorem vero vitae interfecistis, quem Deus suscitavit a mortuis, cuius nos testes sumus.
A naèelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, èemu smo mi svjedoci.
16 Et in fide nominis eius, hunc, quem vos vidistis, et nostis, confirmavit nomen eius: et fides, quae per eum est, dedit integram sanitatem istam in conspectu omnium vestrum.
I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama.
17 Et nunc fratres scio quia per ignorantiam fecistis, sicut et principes vestri.
I sad, braæo, znam da iz neznanja ono uèiniste, kao i knezovi vaši.
18 Deus autem, qui praenunciavit per os omnium prophetarum, pati Christum suum, sic implevit.
A Bog kako naprijed javi ustima sviju proroka svojijeh da æe Hristos postradati, izvrši tako.
19 Poenitemini igitur, et convertimini ut deleantur peccata vestra:
Pokajte se dakle, i obratite se da se oèistite od grijeha svojijeh, da doðu vremena odmaranja od lica Gospodnjega,
20 ut cum venerint tempora refrigerii a conspectu Domini, et miserit eum, qui praedicatus est vobis, Iesum Christum,
I da pošlje naprijed nareèenoga vam Hrista Isusa,
21 quem oportet quidem caelum suscipere usque in tempora restitutionis omnium, quae locutus est Deus per os sanctorum suorum a saeculo Prophetarum. (aiōn g165)
Kojega valja dakle nebo da primi do onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta. (aiōn g165)
22 Moyses quidem dixit: Quoniam Prophetam suscitabit vobis Dominus Deus vester de fratribus vestris, tamquam meipsum audietis iuxta omnia quaecumque locutus fuerit vobis.
Mojsije dakle ocevima našijem reèe: Gospod Bog vaš podignuæe vam proroka iz vaše braæe, kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže.
23 Erit autem: omnis anima, quae non audierit Prophetam illum, exterminabitur de plebe.
I biæe da æe se svaka duša koja ne posluša toga proroka istrijebiti iz naroda.
24 Et omnes prophetae a Samuel, et deinceps, qui locuti sunt, annunciaverunt dies istos.
A i svi proroci od Samuila i potom koliko ih god govori, i za ove dane javljaše.
25 Vos estis filii prophetarum et testamenti, quod disposuit Deus ad patres nostros, dicens ad Abraham: Et in semine tuo benedicentur omnes familiae terrae.
Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji uèini Bog s ocevima vašijem govoreæi Avraamu: i u sjemenu tvojemu blagosloviæe se svi narodi na zemlji.
26 Vobis primum Deus suscitans Filium suum, misit eum benedicentem vobis: ut convertat se unusquisque a nequitia sua.
Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa, i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh.
