Iohannem 10
1 Amen, amen dico vobis: qui non intrat per ostium in ovile ovium, sed ascendit aliunde: ille fur est, et latro.
Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;
2 Qui autem intrat per ostium, pastor est ovium.
A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:
3 Huic ostiarius aperit, et oves vocem eius audiunt, et proprias ovas vocat nominatim, et educit eas.
Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
4 Et cum proprias oves emiserit, ante eas vadit: et oves illum sequuntur, quia sciunt vocem eius.
I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5 Alienum autem non sequuntur, sed fugiunt ab eo: quia non noverunt vocem alienorum.
A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.
6 Hoc proverbium dixit eis Iesus. Illi autem non cognoverunt quid loqueretur eis.
Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
7 Dixit ergo eis iterum Iesus: Amen, amen dico vobis, quia ego sum ostium ovium.
Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
8 Omnes quotquot venerunt, fures sunt, et latrones, et non audierunt eos oves.
Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
9 Ego sum ostium. Per me si quis introierit, salvabitur: et ingredietur, et egredietur, et pascua inveniet.
Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.
10 Fur non venit nisi ut furetur, et mactet, et perdat. Ego veni ut vitam habeant, et abundantius habeant.
Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.
11 Ego sum pastor bonus. Bonus pastor animam suam dat pro ovibus suis.
Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
12 Mercenarius autem, et qui non est pastor, cuius non sunt oves propriae, videt lupum venientem, et dimittit oves, et fugit: et lupus rapit, et dispergit oves:
A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;
13 mercenarius autem fugit, quia mercenarius est, et non pertinet ad eum de ovibus.
A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14 Ego sum pastor bonus: et cognosco oves meas, et cognoscunt me meae.
Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
15 Sicut novit me Pater, et ego agnosco Patrem: et animam meam pono pro ovibus meis.
Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
16 Et alias oves habeo, quae non sunt ex hoc ovili: et illas oportet me adducere, et vocem meam audient, et fiet unum ovile, et unus pastor.
I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.
17 Propterea me diligit Pater: quia ego pono animam meam, ut iterum sumam eam.
Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
18 Nemo tollit eam a me: sed ego pono eam a meipso, et potestatem habeo ponendi eam: et potestatem habeo iterum sumendi eam: Hoc mandatum accepi a Patre meo.
Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.
19 Dissensio iterum facta est inter Iudaeos propter sermones hos.
Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.
20 Dicebant autem multi ex ipsis: Daemonium habet, et insanit: quid eum auditis?
Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?
21 Alii dicebant: Haec verba non sunt daemonium habentis: numquid daemonium potest caecorum oculos aperire?
Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?
22 Facta sunt autem Encaenia in Ierosolymis: et hiems erat.
A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
23 Et ambulabat Iesus in templo, in porticu Salomonis.
I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.
24 Circumdederunt ergo eum Iudaei, et dicebant ei: Quousque animam nostram tollis? si tu es Christus, dic nobis palam.
A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.
25 Respondit eis Iesus: Loquor vobis, et non creditis. opera, quae ego facio in nomine Patris mei, haec testimonium perhibent de me:
Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me.
26 sed vos non creditis, quia non estis ex ovibus meis.
Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.
27 Oves meae vocem meam audiunt: et ego cognosco eas, et sequuntur me:
Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.
29 Pater meus quod dedit mihi, maius omnibus est: et nemo potest rapere de manu Patris mei.
Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.
30 Ego, et Pater unum sumus.
Ja i otac jedno smo.
31 Sustulerunt ergo lapides Iudaei, ut lapidarent eum.
A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.
32 Respondit eis Iesus: Multa bona opera ostendi vobis ex Patre meo, propter quod eorum opus me lapidatis?
Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?
33 Responderunt ei Iudei: De bono opere non lapidamus te, sed de blasphemia: et quia tu homo cum sis, facis teipsum Deum.
Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog.
34 Respondit eis Iesus: Nonne scriptum est in lege vestra: quia Ego dixi, dii estis?
Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste?
35 Si illos dixit deos, ad quos sermo Dei factus est, et non potest solvi scriptura:
Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;
36 quem Pater sanctificavit, et misit in mundum, vos dicitis: Quia blasphemas: quia dixi, Filius Dei sum?
Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?
37 Si non facio opera Patris mei, nolite credere mihi.
Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.
38 Si autem facio: et si mihi non vultis credere, operibus credite, ut cognoscatis, et credatis quia Pater in me est, et ego in Patre.
Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.
39 Quaerebant ergo eum apprehendere: et exivit de manibus eorum.
Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku.
40 Et abiit iterum trans Iordanem in eum locum, ubi erat Ioannes baptizans primum: et mansit illic:
I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje.
41 et multi venerunt ad eum, et dicebant: Quia Ioannes quidem signum fecit nullum.
I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.
42 Omnia autem quaecumque dixit Ioannes de hoc, vera erant. Et multi crediderunt in eum.
I mnogi vjerovaše ga ondje.
