Proverbiorum 18

1 Occasiones quærit qui vult recedere ab amico: omni tempore erit exprobrabilis.

Èovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta.

2 Non recipit stultus verba prudentiæ: nisi ea dixeris quæ versantur in corde eius.

Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo.

3 Impius, cum in profundum venerit peccatorum, contemnit: sed sequitur eum ignominia et opprobrium.

Kad doðe bezbožnik, doðe i rug, i prijekor sa sramotom.

4 Aqua profunda verba ex ore viri: et torrens redundans fons sapientiæ.

Rijeèi su iz usta èovjeèijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva.

5 Accipere personam impii non est bonum, ut declines a veritate iudicii.

Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se uèini krivo pravomu na sudu.

6 Labia stulti miscent se rixis: et os eius iurgia provocat.

Usne bezumnikove pristaju u svaðu, i usta njegova dozivlju boj.

7 Os stulti contritio eius: et labia ipsius, ruina animæ eius.

Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj.

8 Verba bilinguis, quasi simplicia: et ipsa perveniunt usque ad interiora ventris. Pigrum deiicit timor: animæ autem effeminatorum esurient.

Rijeèi su opadaèeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh.

9 Qui mollis et dissolutus est in opere suo, frater est sua opera dissipantis.

I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikuæi.

10 Turris fortissima, nomen Domini: ad ipsum currit iustus, et exaltabitur.

Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu.

11 Substantia divitis urbs roboris eius, et quasi murus validus circumdans eum.

Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli.

12 Antequam conteratur, exaltatur cor hominis: et antequam glorificetur, humiliatur.

Pred propast podiže se srce èovjeku, a prije slave ide smjernost.

13 Qui prius respondet quam audiat, stultum se esse demonstrat, et confusione dignum.

Ko odgovara prije nego èuje, to mu je ludost i sramota.

14 Spiritus viri sustentat imbecillitatem suam: spiritum vero ad irascendum facilem quis poterit sustinere?

Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti?

15 Cor prudens possidebit scientiam: et auris sapientium quærit doctrinam.

Srce razumna èovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje.

16 Donum hominis dilatat viam eius, et ante principes spatium ei facit.

Dar èovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje.

17 Iustus, prior est accusator sui: venit amicus eius, et investigabit eum.

Pravedan se èini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad doðe bližnji njegov, ispituje se.

18 Contradictiones comprimit sors, et inter potentes quoque diiudicat.

Raspre prekida ždrijeb, i izmeðu silnijeh rasuðuje.

19 Frater, qui adiuvatur a fratre, quasi civitas firma: et iudicia quasi vectes urbium.

Uvrijeðen je brat kao tvrd grad, i svaða je kao prijevornica na dvoru.

20 De fructu oris viri replebitur venter eius: et genimina labiorum ipsius saturabunt eum.

Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se.

21 Mors, et vita in manu linguæ: qui diligunt eam, comedent fructus eius.

Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov.

22 Qui invenit mulierem bonam, invenit bonum: et hauriet iucunditatem a Domino. Qui expellit mulierem bonam, expellit bonum: qui autem tenet adulteram, stultus est et impius.

Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda.

23 Cum obsecrationibus loquetur pauper: et dives effabitur rigide.

Siromah govori moleæi, a bogat odgovara oštro.

24 Vir amabilis ad societatem, magis amicus erit, quam frater.

Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.