Proverbiorum 17

1 Melior est buccella sicca cum gaudio, quam domus plena victimis cum iurgio.

Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom.

2 Servus sapiens dominabitur filiis stultis, et inter fratres hereditatem dividet.

Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo.

3 Sicut igne probatur argentum, et aurum camino: ita corda probat Dominus.

Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod.

4 Malus obedit linguæ iniquæ: et fallax obtemperat labiis mendacibus.

Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan.

5 Qui despicit pauperem, exprobrat Factori eius: et qui ruina lætatur alterius, non erit impunitus.

Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara.

6 Corona senum filii filiorum: et gloria filiorum patres eorum.

Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.

7 Non decent stultum verba composita: nec principem labium mentiens.

Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda.

8 Gemma gratissima, expectatio præstolantis: quocumque se vertit, prudenter intelligit.

Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje.

9 Qui celat delictum, quærit amicitias: qui altero sermone repetit, separat fœderatos.

Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje.

10 Plus proficit correptio apud prudentem, quam centum plagæ apud stultum.

Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca.

11 Semper iurgia quærit malus: Angelus autem crudelis mittetur contra eum.

Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj.

12 Expedit magis ursæ occurrere raptis fœtibus, quam fatuo confidenti in stultitia sua.

Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju.

13 Qui reddit mala pro bonis, non recedet malum de domo eius.

Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove.

14 Qui dimittit aquam, caput est iurgiorum: et antequam patiatur contumeliam, iudicium deserit.

Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre.

15 Qui iustificat impium, et qui condemnat iustum, abominabilis est uterque apud Deum.

Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.

16 Quid prodest stulto habere divitias, cum sapientiam emere non possit? Qui altum facit domum suam, quærit ruinam: et qui evitat discere, incidet in mala.

Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost?

17 Omni tempore diligit qui amicus est: et frater in angustiis comprobatur.

U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.

18 Stultus homo plaudet manibus cum spoponderit pro amico suo.

Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega.

19 Qui meditatur discordias, diligit rixas: et qui exaltat ostium, quærit ruinam.

Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao.

20 Qui perversi cordis est, non inveniet bonum: et qui vertit linguam, incidet in malum.

Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo.

21 Natus est stultus in ignominiam suam: sed nec pater in fatuo lætabitur.

Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda.

22 Animus gaudens ætatem floridam facit: spiritus tristis exiccat ossa.

Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.

23 Munera de sinu impius accipit, ut pervertat semitas iudicii.

Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi.

24 In facie prudentis lucet sapientia: oculi stultorum in finibus terræ.

Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje.

25 Ira patris, filius stultus: et dolor matris quæ genuit eum.

Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.

26 Non est bonum, damnum inferre iusto: nec percutere principem, qui recta iudicat.

Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo.

27 Qui moderatur sermones suos, doctus et prudens est: et pretiosi spiritus vir eruditus.

Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman.

28 Stultus quoque si tacuerit, sapiens reputabitur: et si compresserit labia sua, intelligens.

I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.