Proverbiorum 12

1 Qui diligit disciplinam, diligit scientiam: qui autem odit increpationes, insipiens est.

Ko ljubi nastavu, ljubi znanje; a ko mrzi na ukor, ostaje lud.

2 Qui bonus est, hauriet gratiam a Domino: qui autem confidit in cogitationibus suis, impie agit.

Dobar èovjek dobija ljubav od Gospoda, a èovjeka zlikovca osuðuje.

3 Non roborabitur homo ex impietate: et radix iustorum non commovebitur.

Neæe se èovjek utvrditi bezbožnošæu, a korijen pravednijeh neæe se pomaæi.

4 Mulier diligens, corona est viro suo: et putredo in ossibus eius, quæ confusione res dignas gerit.

Vrijedna je žena vijenac mužu svojemu; a koja ga sramoti, ona mu je kao trulež u kostima.

5 Cogitationes iustorum iudicia: et consilia impiorum fraudulenta:

Misli su pravednijeh prave, a savjeti bezbožnijeh prijevara.

6 Verba impiorum insidiantur sanguini: os iustorum liberabit eos.

Rijeèi bezbožnijeh vrebaju krv, a pravedne izbavljaju usta njihova.

7 Verte impios, et non erunt: domus autem iustorum permanebit.

Obaraju se bezbožni da ih nema, a dom pravednijeh ostaje.

8 Doctrina sua noscetur vir: qui autem vanus et excors est, patebit contemptui.

Prema razumu svom hvali se èovjek; a ko je opaka srca, prezreæe se.

9 Melior est pauper et sufficiens sibi, quam gloriosus et indigens pane.

Ko se snebiva, a ima slugu, bolji je od onoga koji se velièa a hljeba nema.

10 Novit iustus iumentorum suorum animas: viscera autem impiorum crudelia.

Pravednik se brine za život svojega živinèeta, a u bezbožnika je srce nemilostivo.

11 Qui operatur terram suam, satiabitur panibus: qui autem sectatur otium, stultissimus est. Qui suavis est in vini demorationibus, in suis munitionibus relinquit contumeliam.

Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, bezuman je.

12 Desiderium impii munimentum est pessimorum: radix autem iustorum proficiet.

Bezbožnik želi obranu oda zla, ali korijen pravednijeh daje je.

13 Propter peccata labiorum ruina proximat malo: effugiet autem iustus de angustia.

Zlome je zamka u grijehu usana njegovijeh, a pravednik izlazi iz tjeskobe.

14 De fructu oris sui unusquisque replebitur bonis, et iuxta opera manuum suarum retribuetur ei.

Od ploda usta svojih siti se èovjek dobra, i platu za djela svoja prima èovjek.

15 Via stulti recta in oculis eius: qui autem sapiens est, audit consilia.

Bezumniku se èini prav put njegov; ali ko sluša savjet, mudar je.

16 Fatuus statim indicat iram suam: qui autem dissimulat iniuriam, callidus est.

Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu.

17 Qui quod novit loquitur, index iustitiæ est: qui autem mentitur, testis est fraudulentus.

Ko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru.

18 Est qui promittit, et quasi gladio pungitur conscientiæ: lingua autem sapientium sanitas est.

Ima ko govori kao da maè probada, a jezik je mudrijeh lijek.

19 Labium veritatis firmum erit in perpetuum: qui autem testis est repentinus, concinnat linguam mendacii.

Istinita usta stoje tvrdo dovijeka, a jezik lažljivi za èas.

20 Dolus in corde cogitantium mala: qui autem pacis ineunt consilia, sequitur eos gaudium.

Koji zlo misle, prijevara im je u srcu, a radost je onima koji svjetuju na mir.

21 Non contristabit iustum quidquid ei acciderit: impii autem replebuntur malo.

Nikaka nesreæa neæe zadesiti pravednika, a bezbožnici æe se napuniti zla.

22 Abominatio est Domino labia mendacia: qui autem fideliter agunt, placent ei.

Mrske su Gospodu lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu.

23 Homo versatus celat scientiam: et cor insipientium provocat stultitiam.

Pametan èovjek pokriva znanje, a srce bezumnijeh razglašuje bezumlje.

24 Manus fortium dominabitur: quæ autem remissa est, tributis serviet.

Ruka radljiva gospodariæe, a lijena æe davati danak.

25 Mœror in corde viri humiliabit illum, et sermone bono lætificabitur.

Briga u srcu èovjeèijem obara; a dobra rijeè razveseljava.

26 Qui negligit damnum propter amicum, iustus est: iter autem impiorum decipiet eos.

Pravedniku je bolje nego bližnjemu njegovu; a bezbožnike zavodi put njihov.

27 Non inveniet fraudulentus lucrum: et substantia hominis erit auri pretium.

Ljenivac neæe peæi lova svoga, a u vrijedna je èovjeka dobro dragocjeno.

28 In semita iustitiæ, vita: iter autem devium ducit ad mortem.

Na putu pravde život je, i kuda ide staza njezina nema smrti.