Proverbiorum 11

1 Statera dolosa, abominatio est apud Dominum: et pondus æquum, voluntas eius.

Lažna su mjerila mrska Gospodu, a prava mjera ugodna mu je.

2 Ubi fuerit superbia, ibi erit et contumelia: ubi autem est humilitas, ibi et sapientia.

Kad doðe oholost, doðe i sramota; a u smjernijeh je mudrost.

3 Simplicitas iustorum diriget eos: et supplantatio perversorum vastabit illos.

Pravedne vodi bezazlenost njihova, a bezakonike satire zloæa njihova.

4 Non proderunt divitiæ in die ultionis: iustitia autem liberabit a morte.

Neæe pomoæi bogatstvo u dan gnjeva, a pravda izbavlja od smrti.

5 Iustitia simplicis diriget viam eius: et in impietate sua corruet impius.

Pravda bezazlenoga upravlja put njegov, a bezbožnik pada od svoje bezbožnosti.

6 Iustitia rectorum liberabit eos: et in insidiis suis capientur iniqui.

Pravedne izbavlja pravda njihova, a bezakonici hvataju se u svojoj zloæi.

7 Mortuo homine impio, nulla erit ultra spes: et expectatio solicitorum peribit.

Kad umire bezbožnik, propada nadanje, i najjaèe uzdanje propada.

8 Iustus de angustia liberatus est: et tradetur impius pro eo.

Pravednik se izbavlja iz nevolje, a bezbožnik dolazi na njegovo mjesto.

9 Simulator ore decipit amicum suum: iusti autem liberabuntur scientia.

Licemjer kvari ustima bližnjega svojega; ali se pravednici izbavljaju znanjem.

10 In bonis iustorum exultabit civitas: et in perditione impiorum erit laudatio.

Dobru pravednijeh raduje se grad; a kad propadaju bezbožnici, biva pjevanje.

11 Benedictione iustorum exaltabitur civitas: et ore impiorum subvertetur.

Blagoslovima pravednijeh ljudi podiže se grad, a s usta bezbožnièkih raskopava se.

12 Qui despicit amicum suum, indigens corde est: vir autem prudens tacebit.

Bezumnik se ruga bližnjemu svojemu, a razuman èovjek muèi.

13 Qui ambulat fraudulenter, revelat arcana: qui autem fidelis est animi, celat amici commissum.

Opadaè tumarajuæi izdaje tajnu; a ko je vjerna srca, taji stvar.

14 Ubi non est gubernator, populus corruet: salus autem, ubi multa consilia.

Gdje nema savjeta, propada narod, a pomoæ je u mnoštvu savjetnika.

15 Affligetur malo, qui fidem facit pro extraneo: qui autem cavet laqueos, securus erit.

Zlo prolazi ko se jamèi za tuðina; a ko mrzi na jamstvo, bez brige je.

16 Mulier gratiosa inveniet gloriam: et robusti habebunt divitias.

Žena mila dobija èast, a silni dobijaju bogatstvo.

17 Benefacit animæ suæ vir misericors: qui autem crudelis est, etiam propinquos abiicit.

Milostiv èovjek èini dobro duši svojoj, a nemilostiv udi svojemu tijelu.

18 Impius facit opus instabile: seminanti autem iustitiam merces fidelis.

Bezbožni radi posao prijevaran; a ko sije pravdu, pouzdana mu je plata.

19 Clementia præparat vitam: et sectatio malorum mortem.

Ko se drži pravde, na život mu je; a ko ide za zlom, na smrt mu je.

20 Abominabile Domino cor pravum: et voluntas eius in iis, qui simpliciter ambulant.

Mrski su Gospodu koji su opaka srca; a mili su mu koji su bezazleni na svom putu.

21 Manus in manu non erit innocens malus: semen autem iustorum salvabitur.

Zao èovjek neæe ostati bez kara ako i druge uzme u pomoæ; a sjeme pravednijeh izbaviæe se.

22 Circulus aureus in naribus suis, mulier pulchra et fatua.

Žena lijepa a bez razuma zlatna je brnjica u gubici svinji.

23 Desiderium iustorum omne bonum est: præstolatio impiorum furor.

Želja je pravednijeh samo dobro, a oèekivanje bezbožnijeh gnjev.

24 Alii dividunt propria, et ditiores fiunt: alii rapiunt non sua, et semper in egestate sunt.

Jedan prosipa, i sve više ima; a drugi tvrduje suviše, i sve je siromašniji.

25 Anima, quæ benedicit, impinguabitur: et qui inebriat, ipse quoque inebriabitur.

Podašna ruka biva bogatija, i ko napaja, sam æe biti napojen.

26 Qui abscondit frumenta, maledicetur in populis: benedictio autem super caput vendentium.

Ko ne da žita, proklinje ga narod, a ko prodaje, blagoslov mu je nad glavom.

27 Bene consurgit diluculo qui quærit bona: qui autem investigator malorum est, opprimetur ab eis.

Ko traži dobro, dobija ljubav; a ko traži zlo, zadesiæe ga.

28 Qui confidit in divitiis suis, corruet: iusti autem quasi virens folium germinabunt.

Ko se uzda u bogatstvo svoje, propašæe; a pravednici æe se kao grana zelenjeti.

29 Qui conturbat domum suam, possidebit ventos: et qui stultus est, serviet sapienti.

Ko zatire kuæu svoju, naslijediæe vjetar; i bezumnik æe služiti mudromu.

30 Fructus iusti lignum vitæ: et qui suscipit animas, sapiens est.

Plod je pravednikov drvo životno, i mudri obuèava duše.

31 Si iustus in terra recipit, quanto magis impius et peccator!

Gle, pravedniku se na zemlji plaæa, akamoli bezbožniku i grješniku?