Job 35

1 Igitur Eliu hæc rursum locutus est:

Još govori Elijuj i reèe:

2 Numquid æqua tibi videtur tua cogitatio, ut diceres: Iustior sum Deo?

Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veæa od Božije?

3 Dixisti enim: Non tibi placet quod rectum est: vel quid tibi proderit, si ego peccavero?

Jer si rekao: šta æe mi pomoæi, kaka æe mi biti korist, da ne griješim?

4 Itaque ego respondebo sermonibus tuis, et amicis tuis tecum.

Ja æu odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom.

5 Suspice cælum et intuere, et contemplare æthera quod altior te sit.

Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe.

6 Si peccaveris, quid ei nocebis? et si multiplicatæ fuerint iniquitates tuæ, quid facies contra eum?

Ako griješiš, šta æeš mu uèiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta æeš mu nauditi?

7 Porro si iuste egeris, quid donabis ei, aut quid de manu tua accipiet?

Ako si pravedan, šta æeš mu dati? ili šta æe primiti iz ruke tvoje?

8 Homini, qui similis tui est, nocebit impietas tua: et filium hominis adiuvabit iustitia tua.

Èovjeku kakav si može nauditi tvoja zloæa, i sinu èovjeèijemu pomoæi tvoja pravda.

9 Propter multitudinem calumniatorum clamabunt: et eiulabunt propter vim brachii tyrannorum.

Vapiju od velikoga nasilja kojima se èini, i vièu na ruku silnijeh;

10 Et non dixit: Ubi est Deus, qui fecit me, qui dedit carmina in nocte,

A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noæu;

11 Qui docet nos super iumenta terræ, et super volucres cæli erudit nos?

Koji èini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih.

12 Ibi clamabunt, et non exaudiet, propter superbiam malorum.

Tamo vièu s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni.

13 Non ergo frustra audiet Deus, et Omnipotens causas singulorum intuebitur.

Jer Bog ne sluša taštine, i svemoguæi ne gleda na nju.

14 Etiam cum dixeris: Non considerat: iudicare coram illo, et expecta eum.

Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; èekaj ga.

15 Nunc enim non infert furorem suum, nec ulciscitur scelus valde.

A sada èim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si uèinio;

16 Ergo Iob frustra aperit os suum, et absque scientia verba multiplicat.

Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava rijeèi.