< 箴言 知恵の泉 16 >

1 心にはかることは人に属し、舌の答は主から出る。
Čovjek snuje u srcu, a od Jahve je što će jezik odgovoriti.
2 人の道は自分の目にことごとく潔しと見える、しかし主は人の魂をはかられる。
Čovjeku se svi njegovi putovi čine čisti, a Jahve ispituje duhove.
3 あなたのなすべき事を主にゆだねよ、そうすれば、あなたの計るところは必ず成る。
Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje će se namisli ostvariti.
4 主はすべての物をおのおのその用のために造り、悪しき人をも災の日のために造られた。
Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.
5 すべて心に高ぶる者は主に憎まれる、確かに、彼は罰を免れない。
Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
6 いつくしみとまことによって、とがはあがなわれる、主を恐れることによって、人は悪を免れる。
Ljubavlju se i vjernošću pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
7 人の道が主を喜ばせる時、主はその人の敵をもその人と和らがせられる。
Kad su Jahvi mili putovi čovječji, i neprijatelje njegove miri s njim.
8 正義によって得たわずかなものは、不義によって得た多くの宝にまさる。
Bolje je malo s pravednošću nego veliki dohoci s nepravdom.
9 人は心に自分の道を考え計る、しかし、その歩みを導く者は主である。
Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
10 王のくちびるには神の決定がある、さばきをするとき、その口に誤りがない。
Proročanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neće ogriješiti.
11 正しいはかりと天びんとは主のものである、袋にあるふんどうもすべて彼の造られたものである。
Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
12 悪を行うことは王の憎むところである、その位が正義によって堅く立っているからである。
Mrsko je kraljevima počiniti opačinu, jer se pravdom utvrđuje prijestolje.
13 正しいくちびるは王に喜ばれる、彼は正しい事を言う者を愛する。
Mile su kraljevima usne pravedne i oni ljube onog koji govori pravo.
14 王の怒りは死の使者である、知恵ある人はこれをなだめる。
Jarost je kraljeva vjesnik smrti ali je mudar čovjek ublaži.
15 王の顔の光には命がある、彼の恵みは春雨をもたらす雲のようだ。
U kraljevu je vedru licu život, i njegova je milost kao oblak s kišom proljetnom.
16 知恵を得るのは金を得るのにまさる、悟りを得るのは銀を得るよりも望ましい。
Probitačnije je steći mudrost nego zlato, i stjecati razbor dragocjenije je nego srebro.
17 悪を離れることは正しい人の道である、自分の道を守る者はその魂を守る。
Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, čuva život svoj.
18 高ぶりは滅びにさきだち、誇る心は倒れにさきだつ。
Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.
19 へりくだって貧しい人々と共におるのは、高ぶる者と共にいて、獲物を分けるにまさる。
Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.
20 慎んで、み言葉をおこなう者は栄える、主に寄り頼む者はさいわいである。
Tko pazi na riječ, nalazi sreću, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.
21 心に知恵ある者はさとき者ととなえられる、くちびるが甘ければ、その教に人を説きつける力を増す。
Mudar srcem naziva se razumnim i prijazne usne uvećavaju znanje.
22 知恵はこれを持つ者に命の泉となる、しかし、愚かさは愚かな者の受ける懲しめである。
Izvor je životni razum onima koji ga imaju, a ludima je kazna njihova ludost.
23 知恵ある者の心はその言うところを賢くし、またそのくちびるに人を説きつける力を増す。
Mudračev duh urazumljuje usta njegova, na usnama mu znanje umnožava.
24 ここちよい言葉は蜂蜜のように、魂に甘く、からだを健やかにする。
Saće meda riječi su ljupke, slatke duši i lijek kostima.
25 人が見て自分で正しいとする道があり、その終りはついに死にいたる道となるものがある。
Neki se put čini čovjeku prav, a na kraju vodi k smrti.
26 ほねおる者は飲食のためにほねおる、その口が自分に迫るからである。
Radnikova glad radi za nj; jer ga tjeraju usta njegova.
27 よこしまな人は悪を企てる、そのくちびるには激しい火のようなものがある。
Bezočnik pripravlja samo zlo i na usnama mu je oganj plameni.
28 偽る者は争いを起し、つげ口する者は親しい友を離れさせる。
Himben čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje.
29 しえたげる者はその隣り人をいざない、これを良くない道に導く。
Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rđav put.
30 めくばせする者は悪を計り、くちびるを縮める者は悪事をなし遂げる。
Tko očima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišće, već je smislio pakost.
31 しらがは栄えの冠である、正しく生きることによってそれが得られる。
Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.
32 怒りをおそくする者は勇士にまさり、自分の心を治める者は城を攻め取る者にまさる。
Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.
33 人はくじをひく、しかし事を定めるのは全く主のことである。
U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.

< 箴言 知恵の泉 16 >