< ローマ人への手紙 3 >

1 さらばユダヤ人に何の優るる所ありや、また割禮に何の益ありや。
Šta je dakle bolji Jevrejin od drugijeh ljudi? Ili šta pomaže obrezanje?
2 凡ての事に益おほし、先づ第一に彼らは神の言を委ねられたり。
Mnogo svakojako; prvo što su im povjerene rijeèi Božije.
3 されど如何ん、ここに信ぜざる者ありとも、その不 信は神の眞實を廢つべきか。
A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda æe njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti?
4 決して然らず、人をみな虚僞 者とすとも神を誠實とすべし。録して『なんぢは其の言にて義とせられ、審かるるとき勝を得給はん爲なり』とあるが如し。
Bože saèuvaj! nego Bog neka bude istinit, a èovjek svaki laža, kao što stoji napisano: da se opravdaš u svojijem rijeèima, i da pobijediš kad ti stanu suditi.
5 然れど若し我らの不義は神の義を顯すとせば何と言はんか、怒を加へたまふ神は不義なるか(こは人の言ふごとく言ふなり)
Ako li nepravda naša Božiju pravdu podiže, šta æemo reæi? Eda li je Bog nepravedan kad se srdi? Po èovjeku govorim:
6 決して然らず、若し然あらば神は如何にして世を審き給ふべき。
Bože saèuvaj! Jer kako bi mogao Bog suditi svijetu?
7 わが虚僞によりて神の誠實いよいよ顯れ、その榮光とならんには、いかで我なほ罪人として審かるる事あらん。
Jer ako istina Božija u mojoj laži veæa postane na slavu njegovu, zašto još i ja kao grješnik da budem osuðen?
8 また『善を來らせん爲に惡をなすは可からずや』(或 者われらを譏りて之を我らの言なりといふ)かかる人の罪に定めらるるは正し。
Zašto dakle kao što vièu na nas, i kao što kažu neki da mi govorimo) da ne èinimo zla da doðe dobro? Njima æe sud biti pravedan.
9 さらば如何ん、我らの勝る所ありや、有ることなし。我ら既にユダヤ人もギリシヤ人もみな罪の下に在りと告げたり。
Šta dakle? Jesmo li bolji od njih? Nipošto! Jer gore dokazasmo da su i Jevreji i Grci svi pod grijehom,
10 録して『義人なし、一人だになし、
Kao što stoji napisano: ni jednoga nema pravedna;
11 聰き者なく、神を求むる者なし。
Ni jednoga nema razumna, i ni jednoga koji traži Boga;
12 みな迷ひて相 共に空しくなれり、善をなす者なし、一人だになし。
Svi se ukloniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji èini dobro, nema ni jednoga ciglog.
13 彼らの咽は開きたる墓なり、舌には詭計あり、口唇のうちには蝮の毒あり、
Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojima varaju, i jed je aspidin pod usnama njihovima.
14 その口は詛と苦とにて滿つ。
Njihova su usta puna kletve i grèine.
15 その足は血を流すに速し、
Njihove su noge brze da proljevaju krv.
16 破壞と艱難とその道にあり、
Na putovima je njihovima raskopavanje i nevolja;
17 彼らは平和の道を知らず。
I puta mirnoga ne poznaše.
18 その眼前に神をおそるる畏なし』とあるが如し。
Nema straha Božijega pred oèima njihovima.
19 それ律法の言ふところは律法の下にある者に語ると我らは知る、これは凡ての口ふさがり、神の審判に全世界の服せん爲なり。
A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude kriv Bogu;
20 律法の行爲によりては、一人だに神のまへに義とせられず、律法によりて罪は知らるるなり。
Jer se djelima zakona nijedno tijelo neæe opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.
21 然るに今や律法の外に神の義は顯れたり、これ律法と預言者とに由りて證せられ、
A sad se bez zakona javi pravda Božija, posvjedoèena od zakona i od proroka;
22 イエス・キリストを信ずるに由りて凡て信ずる者に與へたまふ神の義なり。之には何 等の差別あるなし。
A pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve koji vjeruju; jer nema razlike.
23 凡ての人、罪を犯したれば神の榮光を受くるに足らず、
Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju,
24 功なくして神の恩惠により、キリスト・イエスにある贖罪によりて義とせらるるなり。
I opravdaæe se zabadava blagodaæu njegovom, otkupom Isusa Hrista.
25 即ち神は忍耐をもて過來しかたの罪を見遁し給ひしが、己の義を顯さんとて、キリストを立て、その血によりて信仰によれる宥の供物となし給へり。
Kojega postavi Bog oèišæenje vjerom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem preðašnjijeh grijeha;
26 これ今おのれの義を顯して、自ら義たらん爲、またイエスを信ずる者を義とし給はん爲なり。
U podnošenju Božijemu, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vrijeme da je on pravedan i da pravda onoga koji je od vjere Isusove.
27 さらば誇るところ何處にあるか。既に除かれたり、何の律法に由りてか、行爲の律法か、然らず、信仰の律法に由りてなり。
Gdje je dakle hvala? Proðe. Kakijem zakonom? je li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere.
28 我らは思ふ、人の義とせらるるは、律法の行爲によらず、信仰に由るなり。
Mislimo dakle da æe se èovjek opravdati vjerom bez djela zakona.
29 神はただユダヤ人のみの神なるか、また異邦人の神ならずや、然り、また異邦人の神なり。
Ili je samo Jevrejski Bog, a ne i neznabožaèki? Da, i neznabožaèki.
30 神は唯一にして、割禮ある者を信仰によりて義とし、割禮なき者をも信仰によりて義とし給へばなり。
Jer je jedan Bog koji æe opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.
31 然らば我ら信仰をもて律法を空しくするか、決して然らず、反つて律法を堅うするなり。
Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože saèuvaj! nego ga još utvrðujemo.

< ローマ人への手紙 3 >