< ローマ人への手紙 2 >

1 されば凡て人を審く者よ、なんぢ言ひ遁るる術なし、他の人を審くは、正しく己を罪するなり。人をさばく汝もみづから同じ事を行へばなり。
Zato se ne možeš izgovoriti, o èovjeèe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuðuješ; jer to èiniš sudeæi.
2 かかる事をおこなふ者を罪する神の審判は眞理に合へりと我らは知る。
A znamo da je sud Božij prav na one koji to èine.
3 かかる事をおこなふ者を審きて自己これを行ふ人よ、なんぢ神の審判を遁れんと思ふか。
Nego pomišljaš li, o èovjeèe koji sudiš onima koji to èine, i sam èiniš to! da æeš ti pobjeæi od suda Božijega?
4 神の仁慈なんぢを悔改に導くを知らずして、その仁慈と忍耐と寛容との豐なるを輕んずるか。
Ili ne mariš za bogatstvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajuæi da te dobrota Božija na pokajanje vodi?
5 なんぢ頑固と悔改めぬ心とにより、己のために神の怒を積みて、その正しき審判の顯るる怒の日に及ぶなり。
Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji æe se pokazati pravedni sud Boga,
6 神はおのおのの所作に隨ひて報い、
Koji æe dati svakome po djelima njegovijem:
7 耐へ忍びて善をおこない光榮と尊貴と朽ちざる事とを求むる者には、永遠の生命をもて報い、 (aiōnios g166)
Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i èast i neraspadljivost, život vjeèni; (aiōnios g166)
8 徒黨により眞理に從はずして不義にしたがう者には、怒と憤恚とをもて報い給はん。
A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev.
9 すべて惡をおこなふ人には、ユダヤ人を始めギリシヤ人にも患難と苦難とあり。
Nevolja i tuga na svaku dušu èovjeka koji èini zlo, a najprije Jevrejina i Grka;
10 凡て善をおこなふ人には、ユダヤ人を始めギリシヤ人にも光榮と尊貴と平安とあらん。
A slava i èast i mir svakome koji èini dobro, a najprije Jevrejinu i Grku;
11 そは神には偏り視 給ふこと無ければなり。
Jer Bog ne gleda ko je ko.
12 凡そ律法なくして罪を犯したる者は律法なくして滅び、律法ありて罪を犯したる者は律法によりて審かるべし。
Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona æe i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu æe se osuditi
13 律法を聞くもの神の前に義たるにあらず、律法をおこなふ者のみ義とせらるべし。――
Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego æe se oni opravdati koji ga tvore;
14 律法を有たぬ異邦人、もし本性のまま律法に載せたる所をおこなふ時は、律法を有たずともおのづから己が律法たるなり。
Jer kad neznabošci ne imajuæi zakona sami od sebe èine što je po zakonu, oni zakona ne imajuæi sami su sebi zakon:
15 即ち律法の命ずる所のその心に録されたるを顯し、おのが良心もこれを證をなして、その念、たがひに或は訴へ或は辯明す。――
Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se èini po zakonu, buduæi da im savjest svjedoèi, i misli meðu sobom tuže se ili pravdaju)
16 是わが福音に云へる如く、神のキリスト・イエスによりて人々の隱れたる事を審きたまふ日に成るべし。
Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanðelju mojemu preko Isusa Hrista.
17 汝ユダヤ人と稱へられ、律法に安んじ、神を誇り、
Gle, ti se zoveš Jevrejin, a oslanjaš se na zakon i hvališ se Bogom,
18 その御意を知り、律法に教へられて善惡を辨へ、
I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si nauèen od zakona;
19 また律法のうちに知識と眞理との式を有てりとして、盲人の手引、暗黒にをる者の光明、
I misliš da si voð slijepima, vidjelo onima koji su u mraku,
20 愚なる者の守役、幼兒の教師なりと自ら信ずる者よ、
Nakazatelj bezumnima, uèitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu.
21 何ゆゑ人に教へて己を教へぬか、竊む勿れと宣べて自ら竊むか、
Uèeæi dakle drugoga sebe ne uèiš;
22 姦淫する勿れと言ひて姦淫するか、偶像を惡みて宮の物を奪ふか、
Propovijedajuæi da se ne krade, kradeš; govoreæi: ne èini preljube, èiniš preljubu; gadeæi se na idole, kradeš svetinju;
23 律法に誇りて律法を破り神を輕んずるか。
Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga.
24 録して『神の名は汝らの故によりて異邦人の中に涜さる』とあるが如し。
Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano.
25 なんぢ律法を守らば割禮は益あり、律法を破らば汝の割禮は無 割禮となるなり。
Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.
26 割禮なき者も律法の義を守らば、その無 割禮は割禮とせらるるにあらずや。
Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, zašto se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?
27 本性のまま割禮なくして律法を全うする者は、儀文と割禮とありてなほ律法をやぶる汝を審かん。
I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiæe tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.
28 それ表面のユダヤ人はユダヤ人たるにあらず、肉に在る表面の割禮は割禮たるにあらず。
Jer ono nije Jevrejin koji je spolja Jevrejin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu;
29 隱なるユダヤ人はユダヤ人なり、儀文によらず、靈による心の割禮は割禮なり、その譽は人よりにあらず、神より來るなり。
Nego je ono Jevrejin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje; kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.

< ローマ人への手紙 2 >