< 詩篇 88 >

1 わがすくひの神ヱホバよわれ晝も夜もなんぢの前にさけべり
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
2 願くはわが祈をみまへにいたらせ汝のみみをわが號呼のこゑにかたぶけたまへ
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
3 わがたましひは患難にてみち我がいのちは陰府にちかづけり (Sheol h7585)
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol h7585)
4 われは穴にいるものとともにかぞへられ依仗なき人のごとくなれり
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
5 われ墓のうちなる殺されしもののごとく死者のうちにすてらる汝かれらを再びこころに記たまはず かれらは御手より斷滅されしものなり
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
6 なんぢ我をいとふかき穴 くらき處 ふかき淵におきたまひき
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
7 なんぢの怒はいたくわれにせまれり なんぢそのもろもろの浪をもて我をくるしめ給へり (セラ)
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
8 わが相識ものを我よりとほざけ我をかれらに憎ませたまへり われは錮閉されていづることあたはず
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
9 わが眼はなやみの故をもておとろへぬ われ日ごとに汝をよべり ヱホバよなんぢに向ひてわが兩手をのべたり
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
10 なんぢ死者にくすしき事跡をあらはしたまはんや 亡にしもの立てなんぢを讃たたへんや (セラ)
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
11 汝のいつくしみは墓のうちに汝のまことは滅亡のなかに宣傳へられんや
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
12 汝のくすしきみわざは幽暗になんぢの義は忘失のくにに知るることあらんや
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
13 されどヱホバよ我なんぢに向ひてさけべり わがいのりは朝にみまへに達らん
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
14 ヱホバよなんぢ何なればわが霊魂をすてたまふや何なればわれに面をかくしたまふや
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
15 われ幼稚よりなやみて死るばかりなり我なんぢの恐嚇にあひてくるしみまどへり
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
16 汝のはげしき怒わがうへをすぐ汝のおびやかし我をほろぼせり
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
17 これらの事ひねもす大水のごとく我をめぐり ことごとく來りて我をかこみふさげり
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
18 なんぢ我をいつくしむ者とわが友とをとほざけ わが相識るものを幽暗にいれたまへり
Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.

< 詩篇 88 >