< 箴言 知恵の泉 29 >

1 しばしば責られてもなほ強項なる者は救はるることなくして猝然に滅されん
Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.
2 義者ませば民よろこび 惡きもの權を掌らば民かなしむ
Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.
3 智慧を愛する人はその父を悦ばせ 妓婦に交る者はその財產を費す
Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.
4 王は公義をもて國を堅うす されど租税を征取る者はこれを滅す
Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.
5 その鄰に諂ふ者はかれの脚の前に羅を張る
Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.
6 惡人の罪の中には罟あり 然ど義者は歓び樂しむ
U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se.
7 義きものは貧きものの訟をかへりみる 然ど惡人は之を知ることを願はず
Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.
8 嘲笑人は城邑を擾し 智慧ある者は怒をしづむ
Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.
9 智慧ある人おろかなる人と爭へば或は怒り或は笑ひて休むことなし
Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.
10 血をながす人は直き人を惡む されど義き者はその生命を救はんことを求む
Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.
11 愚なる者はその怒をことごとく露はし 智慧ある者は之を心に蔵む
Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.
12 君王もし虚偽の言を聽かばその臣みな惡し
Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.
13 貧者と苛酷者と偕に世にをる ヱホバは彼等の目に光をあたへ給ふ
Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči.
14 眞實をもて弱者を審判する王はその位つねに堅く立つべし
Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka.
15 鞭と譴責とは智慧をあたふ 任意になしおかれたる子はその母を辱しむ
Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.
16 惡きもの多ければ罪も亦おほし 義者は彼等の傾覆をみん
Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.
17 なんぢの子を懲せ さらば彼なんぢを安からしめ 又なんぢの心に喜樂を與へん
Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.
18 默示なければ民は放肆にす 律法を守るものは福ひなり
Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!
19 僕は言をもて譴むるとも改めず 彼は知れども從はざればなり
Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća.
20 なんぢ言を謹まざる人を見しや 彼よりは却て愚なる者に望あり
Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.
21 僕をその幼なき時より柔かに育てなば終には子の如くならしめん
Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan.
22 怒る人は爭端を起し憤る人は罪おほし
Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe.
23 人の傲慢はおのれを卑くし 心に謙だる者は榮譽を得
Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
24 盗人に黨する者はおのれの霊魂を惡むなり 彼は誓を聽けども説述べず
Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
25 人を畏るれば罟におちいる ヱホバをたのむ者は護られん
Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.
26 君の慈悲を求むる者はおほし 然れど人の事を定むるはヱホバによる
Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.
27 不義をなす人は義者の惡むところ 義くあゆむ人は惡者の惡むところなり
Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.

< 箴言 知恵の泉 29 >