< Προς Τιτον 2 >

1 Σὺ δὲ λάλει ἃ πρέπει τῇ ὑγιαινούσῃ διδασκαλίᾳ·
Ka ke leaʻaki pe ʻe koe ʻae ngaahi meʻa ʻoku taau mo e akonaki haohaoa:
2 πρεσβύτας νηφαλίους εἶναι, σεμνούς, σώφρονας, ὑγιαίνοντας τῇ πίστει, τῇ ἀγάπῃ, τῇ ὑπομονῇ·
Ke faʻa tokanga ʻe he mātuʻa tangata, pea nau anga fakamotuʻa, ʻo fakapotopoto, mo haohaoa ʻi he tui, mo e ʻofa, mo e faʻa kātaki.
3 πρεσβύτιδας ὡσαύτως ἐν καταστήματι ἱεροπρεπεῖς, μὴ διαβόλους, μηδὲ οἴνῳ πολλῷ δεδουλωμένας, καλοδιδασκάλους,
Mo e kau finemātuʻa foki, ke nau ʻulungāanga fakamāʻoniʻoni, ke ʻoua naʻa ko e kau fakakovi, pe tokanga lahi ki he uaine, ka ko e kau akonaki ʻoe meʻa lelei;
4 ἵνα σωφρονίζουσιν τὰς νέας φιλάνδρους εἶναι, φιλοτέκνους,
Koeʻuhi ke nau ako ki he kau finemui ke anga fakapotopoto, ke ʻofa ki honau husepāniti, ke ʻofa ki heʻenau fānau,
5 σώφρονας, ἁγνάς, οἰκουργοὺς ἀγαθάς, ὑποτασσομένας τοῖς ἰδίοις ἀνδράσιν, ἵνα μὴ ὁ λόγος τοῦ θεοῦ βλασφημῆται.
Ke nau fai poto, mo angatonu, ʻo faʻa nofo ʻi ʻapi, ʻo angalelei, pea talangofua ki honau husepāniti, ke ʻoua naʻa lauʻikovi ʻae folofola ʻae ʻOtua.
6 τοὺς νεωτέρους ὡσαύτως παρακάλει σωφρονεῖν,
Ke ke enginaki ki he kau talavou foki ke loto fakapotopoto.
7 περὶ πάντα σεαυτὸν παρεχόμενος τύπον καλῶν ἔργων, ἐν τῇ διδασκαλίᾳ ἀφθορίαν, σεμνότητα,
Ke ke fakahā koe ʻi he meʻa kotoa pē ko e fakaʻilonga ʻoe ngaue lelei: ʻi he akonaki ke hā ʻae taʻehala, mo e anga fakamotuʻa, mo e moʻoni,
8 λόγον ὑγιῆ, ἀκατάγνωστον, ἵνα ὁ ἐξ ἐναντίας ἐντραπῇ, μηδὲν ἔχων λέγειν περὶ ἡμῶν φαῦλον.
Mo e lea haohaoa, ʻaia ʻe ʻikai faʻa talia, koeʻuhi ke mā ai ia ʻaia ʻoku kau kehe, pea ne taʻemaʻu ha meʻa ke ne lauʻikovi ai ʻakitautolu.
9 Δούλους ἰδίοις δεσπόταις ὑποτάσσεσθαι, ἐν πᾶσιν εὐαρέστους εἶναι, μὴ ἀντιλέγοντας,
Ke talangofua ʻae kau tamaioʻeiki ki honau ngaahi ʻeiki, pea ke fai kotoa pē ko [honau ]fakafiemālie lelei; kaeʻoua naʻa fakatoutala;
10 μὴ νοσφιζομένους, ἀλλὰ πᾶσαν πίστιν ἐνδεικνυμένους ἀγαθήν, ἵνα τὴν διδασκαλίαν τὴν τοῦ σωτῆρος ἡμῶν θεοῦ κοσμῶσιν ἐν πᾶσιν.
‌ʻOua naʻa kaihaʻa, kae fakahā atu ʻae angatotonu lelei kotoa pē; koeʻuhi ke nau fakaongolelei ʻae akonaki ʻoe ʻOtua, ko hotau Fakamoʻui, ʻi he meʻa kotoa pē.
11 ἐπεφάνη γὰρ ἡ χάρις τοῦ θεοῦ σωτήριος πᾶσιν ἀνθρώποις,
He ko e ʻaloʻofa ʻae ʻOtua, ʻaia ʻoku ne ʻomi ʻae fakamoʻui ki he kakai kotoa pē, kuo hā mai ia,
12 παιδεύουσα ἡμᾶς, ἵνα ἀρνησάμενοι τὴν ἀσέβειαν καὶ τὰς κοσμικὰς ἐπιθυμίας σωφρόνως καὶ δικαίως καὶ εὐσεβῶς ζήσωμεν ἐν τῷ νῦν αἰῶνι, (aiōn g165)
‌ʻO ne akonekina ʻakitautolu, ke siʻaki ʻae anga taʻefakaʻotua mo e ngaahi holi fakamaama, ka tau moʻui anga fakapotopoto, mo māʻoniʻoni, mo angafakaʻotua, ʻi he māmani; (aiōn g165)
13 προσδεχόμενοι τὴν μακαρίαν ἐλπίδα καὶ ἐπιφάνειαν τῆς δόξης τοῦ μεγάλου θεοῦ καὶ σωτῆρος ἡμῶν χριστοῦ Ἰησοῦ,
‌ʻO tatali ki he ʻamanaki fakamonūʻia ko ia, mo e fakahā ʻi he nāunau ʻoe ʻOtua lahi, ko hotau Fakamoʻui ko Sisu Kalaisi;
14 ὃς ἔδωκεν ἑαυτὸν ὑπὲρ ἡμῶν, ἵνα λυτρώσηται ἡμᾶς ἀπὸ πάσης ἀνομίας, καὶ καθαρίσῃ ἑαυτῷ λαὸν περιούσιον, ζηλωτὴν καλῶν ἔργων.
‌ʻAia naʻa ne foaki ʻe ia ia koeʻuhi ko kitautolu, koeʻuhi ke ne huhuʻi ʻakitautolu mei he hia kotoa pē, pea fakamāʻoniʻoni ha kakai lelei lahi maʻana, ʻoku fai velenga ʻae ngaahi ngaue lelei.
15 Ταῦτα λάλει, καὶ παρακάλει, καὶ ἔλεγχε μετὰ πάσης ἐπιταγῆς. μηδείς σου περιφρονείτω.
Ako ʻaki ʻae ngaahi meʻa ni, mo enginaki, mo valoki ʻi he mālohi kotoa pē. ʻOua naʻa manukiʻi koe ʻe ha taha.

< Προς Τιτον 2 >