< Job 16 >

1 Then Job answered, and said:
Yobo azongisaki:
2 I have often heard such things as these: you are all troublesome comforters.
« Nayoki maloba ebele ya lolenge oyo; bino nyonso bozali babondisi mabe.
3 Shall windy words have no end? or is it any trouble to thee to speak?
Kino tango nini bokotika koloba maloba ya pamba-pamba boye? Likambo nini etindi yo lisusu kozongela maloba?
4 I also could speak like you: and would God your soul were for my soul. I would comfort you also with words, and would wag my head over you.
Ngai mpe nakokaki koloba lokola bino, soki bozalaki na esika na ngai, nakokaki kobimisa maloba ebele mpe koningisa moto mpo na bino.
5 I would strengthen you with my mouth, and would move my lips, as sparing you.
Kasi monoko na ngai elingaki kolendisa bino, mpe bibebu na ngai elingaki koningana mpo na kokitisa bino mitema kati na pasi.
6 But what shall I do? If I speak, my pain will not rest: and if I hold my peace, it will not depart from me.
Nzokande, soki nalobi, pasi na ngai ekosila te; bongo soki nakangi monoko nde pasi yango elongwe na bomoi na ngai?
7 But now my sorrow hath oppressed me, and all my limbs are brought to nothing.
Oh Nzambe! Solo penza, olembisi ngai! Obebisi ndako na ngai nyonso,
8 My wrinkles bear witness against me, and a false speaker riseth up against my face, contradicting me.
ofini-fini ngai makasi penza, mpe kokonda na ngai ekomi ata kotatola mpe kofunda ngai na miso ya bato!
9 He hath gathered together his fury against me, and threatening me he hath gnashed with his teeth upon me: my enemy hath beheld me with terrible eyes.
Kanda na Yo ezali kopasola mpe kobundisa ngai, okomi ata kolia minu mpo na kosala ngai mabe mpe kotala ngai na miso mabe lokola nde nazali monguna na yo.
10 They have opened their mouths upon me, and reproaching me they have struck me on the cheek, they are filled with my pains.
Bato mabe bafungoli minoko mpo na kotiola ngai, bakomi kobeta ngai bambata na matama mpo na kosambwisa ngai, bango nyonso basaleli ngai likita.
11 God hath shut me up with the unjust man, and hath delivered me into the hands of the wicked.
Nzambe akabi ngai na maboko ya bato mabe mpe abwaki ngai na manzaka na bango.
12 I that was formerly so wealthy, am all on a sudden broken to pieces: he hath taken me by my neck, he hath broken me, and hath set me up to be his mark.
Makambo nyonso ezalaki kotambola malamu mpo na ngai, kasi aningisi ngai, akangi ngai na kingo mpe apanzi ngai, akomisi ngai lokola eloko na Ye ya komekela makonga;
13 He hath compassed me round about with his lances, he hath wounded my loins, he hath not spared, and hath poured out my bowels on the earth.
makonga na Ye ezingeli ngai, atoboli-toboli libumu na ngai, mpe na mawa te, asopi makila na ngai na mabele.
14 He hath torn me with wound upon wound, he hath rushed in upon me like a giant.
Tango nyonso, azali kaka kozokisa ngai mpe kokweya likolo na ngai lokola elombe.
15 I have sowed sackcloth upon my skin, and have covered my flesh with ashes.
Natongi elamba na ngai ya saki na poso ya nzoto na ngai mpe nakundi lokumu na ngai nyonso na se ya putulu.
16 My face is swollen with weeping, and my eyelids are dim.
Likolo ya kolela, elongi na ngai ekomi motane, mpe molili ezingeli miso na ngai.
17 These things have I suffered without the iniquity of my hand, when I offered pure prayers to God.
Nzokande, maboko na ngai etikala kosala moto mabe te, mpe libondeli na ngai ezalaki kosalema na motema peto.
18 O earth, cover not thou my blood, neither let my cry find a hiding place in thee.
Oh mabele, kozipa makila na ngai te! Kotika te ete koganga na ngai ezwa tango ya kopema!
19 For behold my witness is in heaven, and he that knoweth my conscience is on high.
Wuta sik’oyo, motatoli na ngai azali na Likolo, molobeli na ngai azali na Lola.
20 My friends are full of words: my eye poureth out tears to God.
Baninga na ngai bakomi koseka ngai; nazali nde kolela epai ya Nzambe na mpinzoli.
21 And O that a man might so be judged with God, as the son of man is judged with his companion!
Boni, ezali solo na molobeli oyo akoki kolobela moto liboso ya Nzambe ndenge moto alobelaka moninga na ye?
22 For behold short years pass away and I am walking in a path by which I shall not return.
Solo, motango ya mibu na ngai ekomi pene ya kosila, mpe nakokende na ngai na nzela oyo bato bazongaka lisusu te.

< Job 16 >