Mudre Izreke 6
1 Sine moj, kad jamčiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
Sine moj, kad se podjemèiš za prijatelja svojega, i daš ruku svoju tuðincu,
2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se riječima svojih usta;
Vezao si se rijeèima usta svojih, uhvatio si se rijeèima usta svojih.
3 učini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeći bližnjega svoga.
Zato uèini tako, sine moj, i oprosti se, jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, pripadni, i navali na bližnjega svojega.
4 Ne daj sna svojim očima ni drijema svojim vjeđama;
Ne daj sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema.
5 otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptičaru.
Otmi se kao srna iz ruke lovcu, i kao ptica iz ruke ptièaru.
6 Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar:
Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.
7 on nema vođe, nadzornika, ni nadstojnika,
Nema voða ni upravitelja ni gospodara;
8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
9 A ti, dokle ćeš, lijenčino, spavati? Kad ćeš se dići oda sna svoga?
Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak
Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i tvoja oskudica kao oružanik.
Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
12 Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13 namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15 Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.
Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
16 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću:
Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
17 ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
18 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
19 lažan svjedok koji širi laži, i čovjek koji zameće svađe među braćom.
Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
20 Sine moj, čuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
21 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.
22 da te vode kada hodiš, da te čuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;
23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;
24 da te čuvaju od zle žene, od laskava jezika tuđinke.
Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.
25 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.
26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.
27 Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeća ne upali?
Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?
28 Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?
29 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neće ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.
30 Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;
31 uhvaćen, on sedmerostruko vraća i plaća svim imanjem kuće svoje.
Nego kad ga uhvate plati samosedmo, da sve imanje doma svojega.
32 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.
Ali ko uèini preljubu sa ženom, bezuman je, dušu svoju gubi ko tako èini;
33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
Muke i ruga dopada, i sramota se njegova ne može izbrisati.
34 Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža i ne štedi na dan osvete;
35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
Ne mari ni za kakav otkup, i ne prima ako æeš i mnogo darova davati.
