Mudre Izreke 29
1 Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti, i neće mu biti spasa.
Èovjek koji po karanju ostaje tvrdoglav, ujedanput æe propasti, da neæe biti lijeka.
2 Narod se veseli kad se množe pravednici, a puk uzdiše kad zavlada opaki.
Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.
3 Čovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se druži s bludnicama, rasipa imetak.
Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.
4 Kralj pravicom održava državu, a ruši je čovjek koji nameće daće.
Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.
5 Čovjek koji laska bližnjemu svome razapinje mrežu stopama njegovim.
Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.
6 U grijehu je zamka zlu čovjeku, a pravednik likuje i veseli se.
U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
7 Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaća spoznaju.
Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.
8 Podsmjevači uzbunjuju grad, a mudri stišavaju srdžbu.
Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.
9 Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema.
Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
10 Krvopije mrze poštenoga, a pravednici mu se za život brinu.
Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
11 Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac susteže svoju srdžbu.
Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
12 Ako vladalac posluša riječ lažljivu, sve mu sluge postaju opake.
Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.
13 Siromah se i gulikoža susreću: Jahve obojici prosvjetljuje oči.
Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.
14 Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto čvrst dovijeka.
Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.
15 Šiba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladić sramoti majku svoju.
Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
16 Kad se množe opaki, množi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu.
Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.
17 Ukori sina svoga, i zadovoljit će te i dati radost duši tvojoj.
Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.
18 Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se drži Zakona!
Kad nema utvare, rasipa se narod; a ko drži zakon, blago njemu!
19 Samim se riječima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaća.
Rijeèima se ne popravlja sluga, jer ako i razumije, opet ne sluša.
20 Jesi li vidio čovjeka brza na riječima? I bezumnik ima više nade nego on.
Jesi li vidio èovjeka nagla u besjedi svojoj? više ima nadanja od bezumna nego od njega.
21 Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit će mu poslije neposlušan.
Ako ko mazi slugu od malena, on æe najposlije biti sin.
22 Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a naprasit čovjek počini mnoge grijehe.
Gnjevljiv èovjek zameæe svaðu, i ko je naprasit, mnogo griješi.
23 Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže časti.
Oholost ponižuje èovjeka, a ko je smjeran duhom, dobija slavu.
24 Tko s lupežom plijen dijeli, mrzi sebe samog: čuje proklinjanje i ništa ne otkriva.
Ko dijeli s lupežem, mrzi na svoju dušu, èuje prokletstvo i ne prokazuje.
25 Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.
Strašiv èovjek meæe sebi zamku; a ko se u Gospoda uzda, biæe u visokom zaklonu.
26 Mnogi traže milost vladaočevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.
Mnogi traže lice vladaoèevo, ali je od Gospoda sud svakome.
27 Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.
Pravednima je mrzak nepravednik, a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.
