Mudre Izreke 24

1 Ne zavidi opakim ljudima niti želi da budeš s njima.

Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima.

2 Jer im srce smišlja nasilje i usne govore o nedjelu.

Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci.

3 Mudrošću se zida kuća i razborom utvrđuje,

Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se.

4 i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim.

I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila.

5 Bolji je mudar od jakoga i čovjek razuman od silne ljudine.

Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom.

6 Jer s promišljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnoštvu savjetnika.

Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika.

7 Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih!

Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima.

8 Tko smišlja zlo zove se učitelj podmukli.

Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac.

9 Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima.

Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski.

10 Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga.

Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila.

11 Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrćući idu na stratište.

Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih.

12 Ako kažeš: “Nismo za to znali”, ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti čuva dušu? I ne plaća li on svakomu po njegovim djelima?

Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem?

13 Jedi med, sine moj, jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvome.

Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu.

14 Takva je, znaj, i mudrost tvojoj duši: ako je nađeš, našao si budućnost i nada tvoja neće propasti.

Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti.

15 Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne čini nasilja boravištu njegovu;

Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja.

16 jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesreći.

Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu.

17 Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kliči srcem kada on posrće,

Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje.

18 da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdžbu svoju od njega.

Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe.

19 Nemoj se srditi zbog zločinaca, nemoj zavidjeti opakima,

Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima.

20 jer zao čovjek nema budućnosti, svjetiljka opakih gasi se.

Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti.

21 Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga.

Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima.

22 Jer iznenada provaljuje nesreća njihova i tko zna kad će doći propast njihova.

Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice?

23 I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu.

I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro.

24 Tko opakomu veli: “Pravedan si”, proklinju ga narodi i kunu puci;

Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi.

25 a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sreće.

A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh.

26 U usta ljubi tko odgovara pošteno.

Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi.

27 Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuću svoju zidaj.

Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj.

28 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga: zar ćeš varati usnama svojim?

Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima.

29 Ne reci: “Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu; platit ću tom čovjeku po djelu njegovu!”

Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu.

30 Prolazio sam mimo polje nekog lijenčine i mimo vinograd nekog luđaka,

Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna;

31 i gle, sve bijaše zaraslo u koprive, i sve pokrio čkalj, i kamena ograda porušena.

I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena.

32 Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku:

I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se.

33 “Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za počinak,

Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš,

34 i doći će tvoje siromaštvo kao skitač i oskudica kao oružanik!”

U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek.