Mudre Izreke 1
1 Mudre izreke Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog:
Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 da se spozna mudrost i pouka, da se shvate razumne riječi;
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 da se primi umna pouka, pravda i pravica i nepristranost;
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 da se dade pamet neiskusnima, mladiću znanje i umijeće;
Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 kad mudar čuje, da umnoži znanje, a razuman steče mudrije misli;
Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 da razumije izreke i prispodobe, riječi mudraca i njihove zagonetke.
Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 Strah je Gospodnji početak spoznaje, ali ludi preziru mudrost i pouku.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke!
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 Jer će ti biti ljupki vijenac na glavi i ogrlica oko tvoga vrata.
Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Sine moj, ako te grešnici mame, ne pristaj;
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 ako bi rekli: “Hodi s nama, da vrebamo krv, čekamo u zasjedi nevina ni za što;
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
13 naplijenit ćemo svakojaka blaga, napuniti svoje kuće plijenom;
Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 bacat ćeš s nama svoj ždrijeb, svi ćemo zajedno imati jednu kesu.”
Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 Sine moj, ne idi s njima na put, makni nogu od njihove staze.
Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Jer na zlo trče svojim nogama i hite prolijevati krv.
Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 Jer uzalud je razapinjati mrežu pred očima svima pticama.
Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 A oni vrebaju vlastitu krv, postavljaju zasjedu svojemu životu.
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 Takva je sudba svih lakomih na ružan dobitak: on ih života stane.
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;
Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 propovijeda po bučnim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje riječi:
U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 “Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle će podsmjevačima biti milo podsmijevanje, i dokle će bezumnici mrziti znanje?
Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoću vas poučiti svojim riječima.
Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 zato ću se i ja smijati vašoj propasti, rugat ću se kad vas obuzme tjeskoba:
Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.
Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Tada će me zvati, ali se ja neću odazvati; tražit će me, ali me neće naći.
Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.
Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje, a nemar će upropastiti bezumne.
Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla.”
Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.
