Tužaljke 5

1 Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!

‌ʻE Sihova, ke ke manatu ki he meʻa kuo hoko kiate kimautolu: tokanga pea ke ʻafio ki homau taukae.

2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.

Kuo liliu homau tofiʻa ki he kau muli, ʻa homau ngaahi fale ki he ʻāuhē.

3 Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.

Ko e kau faʻē mate mo tamai mate ʻakimautolu, ko ʻemau ngaahi faʻē kuo hangē kuo mate ʻa honau ngaahi husepāniti.

4 Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.

Kuo mau inu vai ʻi he totongi paʻanga, ko ʻemau fefie ʻoku fakatau kiate kimautolu.

5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.

‌ʻOku māʻulalo ʻa homau kia ki he fakatanga: ʻoku mau ngāue pea ʻoku ʻikai ha mālōlō.

6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.

Kuo mau fekuku nima mo e kau ʻIsipite, pea mo e kau ʻAsilia, ke mau mākona ʻi he mā.

7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.

Naʻe fai angahala ʻa ʻemau ngaahi tamai, pea ʻoku ʻikai, pea kuo mau fua ʻenau ngaahi hia.

8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.

Kuo pule ʻae kau tamaioʻeiki kiate kimautolu, ʻoku ʻikai ha niʻihi ʻoku fakahaofi ʻakimautolu mei honau nima.

9 Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.

Naʻa mau maʻu meʻakai ʻi he tuʻutāmaki ʻo ʻemau moʻui, koeʻuhi ko e heletā ʻi he toafa.

10 Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.

Naʻe ʻuliʻuli ʻa homau kili ʻo hangē ko e ngotoʻumu, ko e meʻa ʻi he honge fakamanavahē.

11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.

Naʻa nau tohotoho ʻae kau fefine ʻi Saione, ʻae kau tāupoʻou ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta.

12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.

‌ʻOku tautau ʻae ngaahi houʻeiki mei honau nima, naʻe ʻikai ke fakaʻapaʻapaʻi ʻae mata ʻoe kau mātuʻa.

13 Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.

Naʻa nau ʻave ʻae kau talavou ke momosi, pea naʻe tō hifo ʻae tamaiki ʻi he lalo ʻakau.

14 Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.

Kuo ʻosi ʻae kau mātuʻa mei he matapā, ʻae kau talavou mei he fasi hiva.

15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.

Kuo ʻosi ʻae fiefia ʻa homau loto; kuo liliu ʻa ʻemau meʻe ko e mamahi.

16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!

Kuo tō ʻae tatā fakatuʻi mei homau ʻulu. ʻOiauē ʻakimautolu! He kuo mau fai angahala.

17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:

Koeʻuhi ko e meʻa ni ʻoku vaivai homau loto; koeʻuhi ko e ngaahi meʻa ni ʻoku nenefu homau mata.

18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.

Koeʻuhi ko e moʻunga ʻo Saione, ʻaia ʻoku lala pē, ʻoku ʻaʻeva ai ʻae fanga fokisi.

19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.

‌ʻE Sihova, ʻoku ke ʻafioʻi ʻo taʻengata, ko ho ʻafioʻanga ʻoku mei he toʻutangata ki he toʻutangata.

20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?

Ko e hā ʻoku ke fakangaloʻi ʻakimautolu ʻo taʻengata, pea mahuʻi meiate kimautolu ʻo fuoloa?

21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.

Fakatafokiʻi ʻakimautolu kiate koe, ʻE Sihova, pea te mau liliu moʻoni; fakafoʻou homau ngaahi ʻaho ʻo hangē ko ia ʻi muʻa.

22 Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

Ka kuo ke mātuʻaki liʻaki ʻakimautolu; ʻoku ke houhau ʻaupito kiate kimautolu.