< Ezekiel 1 >

1 Godine tridesete, četvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah među izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska viđenja.
Ko eni, ʻi heʻene hoko ki hono tolungofulu ʻoe taʻu, mo hono fā ʻoe māhina, pea ʻi hono nima ʻoe ʻaho ʻoe māhina ʻo ʻeku ʻi he kakai pōpula ʻi he veʻe vaitafe ʻo Kipa, naʻe fakaava ʻae ngaahi langi pea naʻaku mamata ki he ngaahi meʻa hā mai mei he ʻOtua.
2 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima -
‌ʻI hono nima ʻoe ʻaho ʻoe māhina ʻi hono nima taʻu ʻoe fakapōpulaʻi ʻae tuʻi ko Sihoiakimi.
3 riječ Jahvina dođe Ezekielu, sinu Buzijevu, svećeniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina.
Naʻe hoko totonu mai ʻae folofola ʻa Sihova kia ʻIsikieli ko e taulaʻeiki, ko e foha ʻo Posi, ʻi he fonua, ʻoe kau Kalitia, ʻi he potu vaitafe ko Kipa; pea naʻe ʻiate ia ʻae nima ʻo Sihova ʻi ai.
4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu.
Pea naʻaku sio, pea vakai, naʻe haʻu ʻae ʻahiohio mei he tokelau ko e fuʻu ʻao lahi, mo e afi naʻe femamioʻaki, pea naʻe takatakai ia ʻe he maama, pea kikila mai mei hono potu ʻi loto ʻo hangē ko e ʻamipa, mei he loto afi.
5 Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku;
Pea naʻe haʻu foki mei he loto meʻa ʻae tatau ʻoe meʻa moʻui ʻe fā. Pea ko e anga eni ʻo ʻenau hā mai. Naʻa nau mata tatau mo e tangata.
6 svako od njih sa četiri obraza, u svakoga četiri krila.
Pea naʻa nau taki taha ʻae mata ʻe fā, pea nau taki taha ʻae kapakau ʻe fā.
7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi.
Pea ko honau vaʻe ko e vaʻe totonu: pea tatau ʻa honau ʻaofivaʻe mo e ʻaofivaʻe ʻoe ʻuhikiʻi pulu: pea naʻe ulo ʻo hangē ko e ulo ʻoe palasa kuo fakangingila.
8 Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila.
Pea naʻa nau nima ʻo hangē ko e tangata ʻi honau lalo kapakau ʻi honau potu ʻe fā; pea naʻe ʻi honau potu ʻe fā ʻae mata mo e kapakau.
9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
Naʻe feuutaki honau kapakau; pea naʻe ʻikai fetafokiʻaki ʻenau ʻalu; ka naʻe taki taha ʻalu fakahangatonu atu.
10 I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri.
Pea ko e meʻa ki honau mata, naʻe maʻu ʻe he toko fā ni ʻae mata ʻoe tangata, mo e mata ʻoe laione ki he toʻomataʻu: pea maʻu ʻe he toko fā ni ʻae mata ʻoe pulu ki he toʻohema, pea maʻu foki ʻe he toko fā ni ʻae mata ʻoe ʻikale.
11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu.
Naʻe pehē ʻae anga ʻo honau mata: pea naʻe mafola honau kapakau ki ʻolunga; naʻe taki taha hono kapakau ʻe ua naʻe fepikitaki, pea ko e ua naʻe ʻufiʻufi ʻaki honau sino.
12 I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.
Pea naʻe taki taha ʻalu fakahangatonu atu pe: ko ia ne ʻalu ki ai ʻae laumālie, ko ia ia naʻa nau ʻalu ki ai, pea naʻe ʻikai te nau tafoki ʻi heʻenau ʻalu.
13 A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu.
Pea ko e tatau ʻoe meʻa moʻui ʻe fā, naʻe hangē ko e ulo ʻae fefie ʻi he afi, pea ko e ulo ʻae tuʻunga maama naʻe ʻalu hake ia mo ʻalu hifo ʻi he haʻohaʻonga ʻoe ngaahi meʻa moʻui; pea naʻe ulo lahi ʻae afi pea ʻasi mai ʻae ʻuhila mei he afi.
14 Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
Pea naʻe lele mo toe foki mai ʻae ngaahi meʻa moʻui ʻo hangē ko e ulo ʻoe ʻuhila.
15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak.
Pea ko eni, lolotonga ʻeku sio ki he ngaahi meʻa moʻui, vakai, ko e teka ʻe taha naʻe tuʻu ki he kelekele ʻi he tafaʻaki ʻoe ngaahi meʻa moʻui, pea mo hono mata ʻe fā.
16 Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome.
Pea ko e anga ʻoe ngaahi teka mo hono ngaohi naʻe hangē ko e lanu ʻoe pelili: pea naʻe tatau ʻae meʻa ni ʻe fā: pea naʻe hā mai hono ngaohi naʻe hangē kuo ʻai ʻae teka ʻe taha ʻi he loto teka ʻe taha.
17 U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati.
‌ʻI heʻenau ʻalu naʻa nau ʻalu ʻi honau tafaʻaki ʻe fā: pea naʻe ʻikai ke tafoki ʻi heʻenau ʻalu.
18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju.
Pea ko honau ngaahi meʻa tākai naʻe fakaʻulia ko e meʻa ʻi hono māʻolunga lahi; pea naʻe pito ʻa honau meʻa tākai ʻi he mata ʻo takatakai ʻi he meʻa ni ʻe fā.
19 Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića sa tla podigla, i točkovi se podizahu.
‌ʻI heʻene ʻalu ʻae ngaahi meʻa moʻui, naʻe ʻalu ai pe mo e ngaahi teka, pea ka hiki hake ʻae ngaahi meʻa moʻui mei he kelekele, naʻe hiki ai pe mo e ngaahi teka.
20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima.
Ko e potu kotoa pē naʻe ʻalu ki ai ʻae laumālie, naʻa nau ʻalu ai, ko ia ia ʻe ʻalu ki ai honau laumālie; pea naʻe hiki hake ʻo fakahangatonu mai ʻae ngaahi teka kiate kinautolu: he ko e laumālie ʻoe meʻa moʻui naʻe ʻi he ngaahi teka.
21 Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona sa tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
‌ʻI heʻene ʻalu ʻena, naʻe ʻalu eni; pea ʻi heʻene tuʻumaʻu ʻena, naʻe tuʻu eni; pea ʻi heʻene hiki hake ʻena mei he kelekele, naʻe hiki hake ai ʻae ngaahi teka ʻo fakahangatonu mai kiate kinautolu: he naʻe ʻi he ngaahi teka ʻae laumālie ʻoe meʻa moʻui.
22 Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama.
Pea naʻe tatau hono fakamalumalu mei ʻolunga ʻi he ngaahi meʻa moʻui, mo e lanu ʻoe kalisitala fakamanavahē, ʻoku mafola atu ki ʻolunga ʻi honau ʻulu.
23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo.
Pea naʻe mafola totonu hake ʻi lalo ʻi hono fakamalumalu ʻa honau kapakau, pea ne fepikitaki ia: naʻe taki taha honau kapakau ʻe ua naʻe ʻufiʻufi ʻaki honau sino ʻi he tafaʻaki ko eni, pea mo e ua naʻe ʻufiʻufi ʻaki mei hena.
24 Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila.
Pea ʻi heʻenau ʻalu naʻaku fanongo ki he longoaʻa ʻo honau kapakau, naʻe hangē ko e ʻuʻulu ʻoe ngaahi vai lahi, hangē ko e leʻo ʻoe māfimafi, mo e ongo mai ʻae lea, mo e longoaʻa ʻo ha fuʻu tokolahi: pea ʻi heʻenau tuʻu naʻa nau fāū honau kapakau.
25 Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
Pea ʻi heʻenau tuʻu mo fāū honau kapakau naʻe ongo mai ʻae leʻo mei he langi, ki ʻolunga ʻi honau ʻulu.
26 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek.
Pea naʻe hā mai ʻae tatau ʻoe nofoʻa fakatuʻi mei ʻolunga ʻi he potu langi naʻe feangai hifo mo honau ʻulu, pea naʻe hangē ia ko e maka ko e safaia, pea hā mai mei he tatau ʻoe nofoʻa fakatuʻi ʻae mata ʻo hangē ko e hā mai ʻo ha tangata mei ʻolunga ʻi ai.
27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.
Pea naʻaku mamata naʻe lanu tatau ia mo e ʻamipa, pea hangē ko e afi ʻoku takatakai ʻi loto ʻi ai mei he hā mai ʻo hono kongaloto ʻo fai ki ʻolunga, pea mei he hā mai ʻo hono kongaloto ʻo fai ki lalo naʻaku mamata naʻe hangē ko e afi pea naʻe ulo takatakai ʻi ai.
28 Taj blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ničice i čuh glas koji mi govoraše.
‌ʻO hangē ko e ʻūmata ʻoku ʻi he ʻao ʻi he ʻaho ʻoe ʻuha, naʻe pehē ʻae ulo takatakai ʻi ai. Ko e hā mai eni ʻae tatau ʻoe nāunau ʻo Sihova. Pea ʻi heʻeku mamata ki ai, naʻaku tōmapeʻe ki hoku mata, pea naʻaku fanongo ki he leʻo ʻo ha taha naʻe lea mai.

< Ezekiel 1 >