< Job 41 >

1 Zar loviš Levijatana udicom? Zar ćeš mu jezik zažvalit' užetom?
“Do you draw leviathan with a hook? And do you let down his tongue with a rope?
2 Zar mu nozdrve trskom probost' možeš ili mu kukom probiti vilicu?
Do you put a reed in his nose? And pierce his jaw with a thorn?
3 Hoće li te on preklinjat' za milost, hoće li s tobom blago govoriti?
Does he multiply supplications to you? Does he speak tender things to you?
4 I zar će s tobom savez on sklopiti da sveg života tebi sluga bude?
Does he make a covenant with you? Do you take him for a perpetual servant?
5 Hoćeš li se s njim k'o s pticom poigrat' i vezat' ga da kćeri razveseliš?
Do you play with him as a bird? And do you bind him for your girls?
6 Hoće li se za nj cjenkati ribari, među sobom podijelit' ga trgovci?
(Companions feast on him, They divide him among the merchants!)
7 Možeš li kopljem njemu kožu izbost ili glavu mu probiti ostima?
Do you fill his skin with barbed irons? And his head with fish-spears?
8 Podigni de ruku svoju na njega: za boj se spremi - bit će ti posljednji!
Place your hand on him, Remember the battle—do not add!
9 Zalud je nadu u njega gojiti, na pogled njegov čovjek već pogiba.
Behold, the hope of him is found a liar, Also, is one not cast down at his appearance?
10 Junaka nema da njega razdraži, tko će mu se u lice suprotstavit'?
None so fierce that he awakes him, And who [is] he [who] stations himself before Me?
11 Tko se sukobi s njim i živ ostade? Pod nebesima tog čovjeka nema!
Who has brought before Me and I repay? Under the whole heavens it [is] Mine.
12 Prešutjet neću njegove udove, ni silnu snagu, ni ljepotu stasa.
I do not keep silent concerning his parts, And the matter of might, And the grace of his arrangement.
13 Tko mu smije razodjenut' odjeću, tko li kroz dvostruk prodrijeti mu oklop?
Who has uncovered the face of his clothing? Who enters within his double bridle?
14 Tko će mu ralje rastvorit' dvokrilne kad strah vlada oko zubi njegovih?
Who has opened the doors of his face? Around his teeth [are] terrible.
15 Hrbat mu je od ljuskavih štitova, zapečaćenih pečatom kamenim.
A pride—strong ones of shields, Shut up—a close seal.
16 Jedni uz druge tako se sljubiše da među njima dah ne bi prošao.
They draw near to one another, And air does not enter between them.
17 Tako su čvrsto slijepljeni zajedno: priljubljeni, razdvojit' se ne mogu.
They adhere to one another, They stick together and are not separated.
18 Kad kihne, svjetlost iz njega zapršti, poput zorinih vjeđa oči su mu.
His sneezings cause light to shine, And his eyes [are] as the eyelids of the dawn.
19 Zublje plamsaju iz njegovih ralja, iskre ognjene iz njih se prosiplju.
Flames go out of his mouth, sparks of fire escape.
20 Iz nozdrva mu sukljaju dimovi kao iz kotla što kipi na vatri.
Smoke goes forth out of his nostrils, As a blown pot and reeds.
21 Dah bi njegov zapalio ugljevlje, jer mu iz ralja plamenovi suču.
His breath sets coals on fire, And a flame goes forth from his mouth.
22 U šiji leži sva snaga njegova, a ispred njega užas se prostire.
Strength lodges in his neck, And grief exults before him.
23 Kad se ispravi, zastrepe valovi i prema morskoj uzmiču pučini.
The flakes of his flesh have adhered—Firm on him—it is not moved.
24 Poput pećine srce mu je tvrdo, poput mlinskoga kamena otporno.
His heart [is] firm as a stone, Indeed, firm as the lower piece.
25 Pregibi tusta mesa srasli su mu, čvrsti su kao da su saliveni.
The mighty are afraid at his rising, From his breakings they keep themselves free.
26 Zgodi li ga mač, od njeg se odbije, tako i koplje, sulica i strijela.
The sword of his overtaker does not stand, Spear, dart, and breastplate.
27 Poput slame je za njega željezo, mjed je k'o drvo iscrvotočeno.
He reckons iron as straw, bronze as rotten wood.
28 On ne uzmiče od strelice s luka, stijenje iz praćke na nj k'o pljeva pada.
The son of the bow does not cause him to flee, Stones of the sling are turned into stubble by him.
29 K'o slamčica je toljaga za njega, koplju se smije kad zazviždi nad njim.
Darts have been reckoned as stubble, And he laughs at the shaking of a javelin.
30 Crepovlje oštro ima na trbuhu i blato njime ore k'o drljačom.
Sharp points of clay [are] under him, He spreads gold on the mire.
31 Pod njim vrtlog sav k'o lonac uskipi, uspjeni more k'o pomast u kotlu.
He causes the deep to boil as a pot, He makes the sea as a pot of ointment.
32 Za sobom svijetlu ostavlja on brazdu, regbi, bijelo runo bezdan prekriva.
He causes a path to shine after him, One thinks the deep to be hoary.
33 Ništa slično na zemlji ne postoji i niti je tko tako neustrašiv.
There is not on the earth his like, That is made without terror.
34 I na najviše on s visoka gleda, kralj je svakome, i najponosnijim.”
He sees every high thing, He [is] king over all sons of pride.”

< Job 41 >